Piše: Ilija R. Miljanić
Kanjoni rijeka Kolorado i Tare napraviše fenomene prirodnih dubina. Presto čudesnih mudraca je dinarski kras bivše Jugoslavije, gdje prednjači loza stare Nemanjine države. Nova Montenegrija rađa sinove i kćeri koji bosonogi iz više pravaca koračaju multietičnim stazama sa centralom ka vatikanskim dvorovima da priljube ,,zlatni nakit” s otrovnim biserima koji srca probadaju uz duševnu gorčinu zalijepljenih vrijednosti svog postajanja s istočne matice.
Nagorkinje i tužbalice utonuše u nasušne dubine da ne prokazuju aveti režima u Montenegriji. Ovakva kodirana rađanja novih naraštaja natjeraše slavne pregaoce da udaraju čekićem u tamne mramore Kamengore… Mladi proleteri sa Titovog nakovnja otkovaše ,,zumbaste klince”, koji ubiše dušu pravoslavnog roda i sveukupnog srpstva. Ne treba da se brine g-din specijalni tužilac Montenegra oko hapšenja, uhapšeni smo više od osamdeset užarenih ljeta, a robijamo nepunih trideset sluđenih godina. Redovno nam priređujete sve dublje dno sa taložnikom koji otvara stranice zastiđa i bruke koju će da pronose “nevidljive sile” za vječna prokazivanja i poimanja pohlepnih ljuštura izanđale svijesti. Pusta pohlepnost, otimačina i zdiperstvo mora biti odbranjeno uz sva poniženja i projektovanu pompu ,,minut-šok’’, koji danonoćno prosipa iz bestidne kutije srama čuveni ,,beba stres – užareni montenegro zemljotres’’…
Kandidat za evroatlantske integracije na izbornoj volji građana u oktobru ove godine napravi specijalno zastrašivanje građana uz propagandu s jaucima policijskih auta uz televizijsko pozivanje: ,,bježite svi u skloništa, hapšenja nastupaju’’! Opet proradio prijeki sud od kojeg preživjele kosa još svrbi. Carsko tužilaštvo otpoče inkviziciju sličnu onoj iz čuvene 1948. Penzionerima u godinama podrhtavaju noge, a stopala prijenula za pod od straha od novopečenih Brozovih brigada… Neki vitezaju iz svega mozga: evo ponovo kasapljenja s brigadama iz zasjede. Ako se dan po jutru prepoznaje, u Nikšiću je primjetna zelena ograda oko čuvenog gradilišta više od 30 godina, zvanog Dom revolucije. Za neposlušne kapija nije potrebna, s južne strane je betonska rampa s koje se skače i više majci ne iskače. Ko ne zna da pliva, proplivaće u smradu podzemnog jezera, gdje miševi zvani “puhovi” prolijeću u jatima da uhvate nešto novo, ali ,,na zapadu ništa novo’’… Ko pravilno zaroni, naći će ružu za pet otrovnih uboda i tako možda ispliva kroz neku novu Lelejsku goru uz jata nesnosnih lešinara-gavranova, koji biju uz kljun i s obje noge.
Novak iz sela zvanog Donji Dukat prozbori ovih dana u obaveznoj spikerskoj učionici i najavi novo čudovište sveukupne pismenosti zvano ,,montenegrijski bukvar’’ u prevodu ,,dno dna’’… Montenegrini položili u Donjoj Gorici na čuvenom sveučilištu sa značkom ,,drenovi kolac”. Z(j)enice se prosule, sljepilo svuda, eto ovih dana ispliva čudo od novog praznoslova. Zaista ovaj ,,hazardski rječnik’’ će pronijeti slavu slomovrata uz prekinute glasne žice koje buncaju da svežu isključivo Vukovu azbuku.
Izgleda je propadanje carstva na pomolu, smeta majka Rusija iz više pravaca: ruski građani uklizali u napad na gazdu režima Montenegra, zajedno sa srbijanskim turistima. Malo i to bijaše, utiskuju narodu dodatnu nebulozu da su Rusi izlobirali, ni manje ni više, nego pobjedu Trampove administracije. Ovakva istrčavanja ravna su psihoanalitičkoj groznici gdje je konačni prašak za liječenje opet dno dna… U Montenegriji je više od sto hiljada zatvorenika već osuđeno, a robija se primiče četvrtoj deceniji. U zatvorenicima teče slobodna misao i stalna borba za slobodom koju moraju zadobiti, jer s nama su svi pregaoci od slavne dinastije Petrovića do čudesnog soja Nenadovića.
Evo šanse nezatvorenim umovima da čitaju crnogorski bukvar ,,Gorski vijenac’’, da se duboko izvinu i mole za spasenje majku Rusiju i sestru Srbiju od najezde zapadne ale, kao uvijek i odvajkada.
Nama zatvorenima predstoji da urežemo u dlanove rodoljubive poruke vječnog Gavrila Principa: ,,Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru, plašiti gospodu’’.