ROŽAJE- Usled kontinuiranog iseljavanja stanovništva s područja rožajske opštine broj žitelja se iz dana u dan smanjuje, naročito na seoskom području. Pritisnuti nemaštinom i teškim uslovima za život, žitelji sela odlaze ka Zapadnoj Evropi ili pak na jug Crne Gore trbuhom za kruhom. Nekoliko žitelja MZ Biševo, jednog od nekada najbrojnijih sela koje je od grada udaljeno više od 20 kilometara, ističu da je broj stanovnika u poslednjih pet godina više nego desetkovan. Direktor osmorazredne škole ,,Milun Ivanović” u Biševu, i doskorašnji predsjednik MZ Džibo Tahirović, kaže da je prije dvadesetak godina ovu školu pohađalo 450 učenika, a da ih danas ima 220, računajući i učenike iz MZ Radetina.
-Život u selu polako zamire. Kako je krenulo, ovdje će na kraju ostati samo starci. U poslednjih deset godina stanovništvo se iseljava u kontinuitetu pa u pojedinim zaseocima, kao što su Ćorovići, nema ni jednog omladinca, a brojna domaćinstva su zatvorena. Slična je situacija i u MZ Radetina gdje takođe nema omladine – kaže Tahirović, ističući da je Biševo, kada je on bio predsjednik MZ, brojalo 180 domaćinstava, a da ih sada nema ni stotinu.
Žitelji Biševa naglašavaju da su osnovni razlozi odlaska žitelja nedostatak radnih mjesta, loša infrastruktura i slabo vodosnabdijevanje i napajanje električnom energijom. Kažu da su u velikom broju zaselaka neuređeni putevi i da je poljoprivreda zamrla. Aktuelni predsjednik MZ Ćerim Muković ističe da selo napuštaju čitave porodice.
-Siguran sam da niko odavde nije otišao zato što mu je bilo dobro već zbog nevolje u kojoj su se zatekli žitelji usled teške ekonomske situacije. Nema posla, malo je ulaganja u poljoprivredu. Nekada su ovdje radile brojne fabrike, ali su radnici ostavljeni na ulici. Biševo je za poslednje dvije decenije napustilo preko 40 odsto stanovništva koje je otišlo u potrazi za poslom i boljim životom. Zbog siromaštva mnogi mladi ljudi nisu imali priliku da formiraju sopstvena domaćinstva već žive u zajednicama. Živi se od danas do sjutra. Teško se preživljava od poljoprivrede, jer su imanja usitnjena pa nema mogućnosti za neki biznis u toj oblasti. Imamo prodavnicu s veoma malim brojem artikala, koja praktično liči na kiosk pa smo prinuđeni da za namirnice idemo u grad, koji je udaljen preko 20 kilometara. Organizovanog prevoza nema, a vozila treba napuniti gorivom što mnogi ne mogu da priušte. Oni koji primaju socijale su u najtežoj situaciji. Desetak domaćinstava drži po pet- šest krava dok ostali jedva uspijevaju da izdržavaju po jednu ili dvije – kaže Muković, koji naglašava da je najteža situacija u zaseoku Tahiroviće gdje su domaćinstva više nego prepolovljena.
-Trend odlaska se i dalje nastavlja, a ukoliko se ne zaustavi ovo selo će za kratko vrijeme potpuno opustjeti – upozorava Muković, koji naglašava da se iseljavaju i žitelji drugih sela, pa i gradske sredine.
On kaže da iz godine u godinu u MZ Biševo opada natalitet.
-Nekada su porodice bile osmočlane, a sada je najviše četvoročlanih, jer, kako je neko rekao, vuk se razmnožava onoliko koliko ima hrane. Natalitet je sve manji usled siromaštva, pa se porodice odlučuju na maksimalno dvoje djece – kaže Muković.
Prema njegovim riječima, više od 50 odsto žitelja Biševa je u psihičkoj krizi , mada to ne žele da priznaju.
-Ja imam četvoročlanu porodicu i pokušavam da je prehranim radom u stolarskoj radionici koja više ne funkcioniše nego što radi, zbog slabe platežne moći stanovništva. Malo se bavimo poljoprivredom i pokušavam da dvoje djece izvedem na put, ali ne vidim perspektivu za njih u ovoj sredini, pa ni u državi – ističe Muković.
Predsjednik lokalnog Udruženja poljoprivrednika Emin Sinanović, koji živi u MZ Biševo, ističe da je odlaskom stanovništva, desetkovan i stočni fond.
-Ljudi su zatečeni u nemogućim uslovima, jer i ono stoke što su imali teško uspijevaju da plasiraju na tržište zato su mnogi digli ruke od svega i da bi se izborili za egzistenciju otišli iz sela. Ono što prodamo ne možemo da naplatimo. Trgovci dođu i uzmu stoku na veresiju, a novac kamčimo kao da tražimo nešto njihovo, a ne ono što smo zaradili. Ista je sitaucija i sa mlijekom i drugim proizvodima. Imam farmu od petnaestak krava i da mogu da ih prodam sad bih to učinio, ali nemam kome jer tim poslom niko neće da se bavi. Imanja su usitnjena, troškovi visoki, prehrana skupa. Najveći problem predstavlja nemogućnost naplate. Poljoprivrednici zbog toga upadaju u dugovanja, a oni što imaju kredite ne mogu da ih vraćaju, opterećeni su hipotekama i zateznim kamatama, što utiče da se sve manji broj odlučuje na biznis u stočarstvu – kazao je Sinanović, ističući da je slična situacija i u ostalim selima.
V.Ra.
Jedini spas smjena vlasti
-Iseljavanjem je ugrožena kompletna teritorija opštine Rožaje čitavog sjevera, što je posledica zatvaranja brojnih fabrika. Za ovakvo stanje je najodgovornija državna vlast koja je pozatvarala fabrike, a narod ostavila na cjedilu. Ne mogu da shvatim da nam se ovo dešava. Nisam mogao da zamislim da će nas ovakva bijeda snaći. Ljudi su izgubili nadu u bolji život. Sistem vladavine aktuelne vlasti u poslednje dvije decenije je uništio svaku vrijednost. Crnom Gorom vlada grupa ljudi koji su uništili sve što je moglo da se uništi da bi stekli korist i imovinu za sebe, a poštene i obične građane primorali su da se bore za opstanak i goli život. Jedini spas je smjena ove vlasti, ali suština je u tome što u ovoj zemlji nema naroda, jer da nas ima ovo tlačenje poštenih građana ne bi trajalo ni 24 sata. Ova vlast je ubila narodnu svijest, što je najopasnije. Crna Gora je mogla da bude vodeća zemlja u regionu po ekonomiji u kojoj bi čistačica mogla da ima platu 1.000 eura samo da su njome rukovodili stručni i odgovorni političari – smatra Muković.
Vratili bi se da ima posla
-Vlast daje subvencije poljoprivrednicima, ali to je nedovoljno da bi stimulisala mlade ljude da se bave tim poslom i da se zadržavaju u selima. I lokalna vlast je obećala nekakva ulaganja od 80.000 eura u poljoprivredu za ovu godinu, ali ne znam koga će oni s tako malo sredstava da stimulišu da uđe u poljoprivredni biznis... Mada dosad nisam čuo da su nekome nešto dali – kazao je Sinanović.
On ističe da se ljudi osvakodnevno iseljavaju i muče se na razne načine da završe papire u inostranstvu, a potom odvode familije.
-Ovdje omladina nema nikakvog posla pa većina uglavnom odlazi u inostranstvo. Koliko čujem, ni tamo nije sjajno, ali je sigurno bolje nego ovdje, gdje je sve potpuno zamrlo. Vjerujem da bi se mnogi od njih vratili kad bi imali posla – ističe Sinanović.