Crnogorski državni organi najčešće ne reaguju na istraživačke priče u kojima se objave ozbiljne sumnje i dokazi da je počinjeno određeno krivično djelo, iako su po zakonu dužni da to urade. Kada i uslijedi reakcija države, obično je neefikasna i izviđaji nerijetko traju godinama, ocijenjeno je na jučerašnjoj diskusiji o istraživačkom novinarstvu u borbi protiv korupcije, koja je održana u okviru „Nedjelje borbe protiv korupcije” u Podgorici.
Saradnja državnih organa, medija i civilnog sektora je nužna kada je u pitanju istraživanje o organizovanom kriminalu i korupciji, ako je nema onda se vrtimo u začaranom krugu, istaknuto je na diskusiji o istraživačkom novinarstvu u borbi protiv korupcije.
Predsjednik Komisije za istraživanje napada na novinare i imovinu medija i pomoćnik glavnog i odgovornog urednika „Dana” Nikola Marković kazao je da istraživačko novinarstvo uvijek donosi pozitivne rezultate.
– Istraživački tekst prije ili kasnije dovodi do nekih promjena u društvu. Ako ništa drugo bar smo ih svjesni i bar su predstavljene široj javnosti. Jedna od najvećih afera i istraživačkih priča koju je „Dan” objavio poslednjih godina jeste afera „Snimak”, odnosno audio-zapisi sa sjednica vladajuće partije gdje se vidi kako se razrađuju politička korupcija i kako oni na nezakonit način obezbjeđuju sebi glasače. Audio-zapise nam je dostavila Pozitivna Crna Gora – izjavio je Marković.
Dodao je da su posjedovali nekoliko sati tonskih zapisa i da su znali da te podatke ne treba da plasiraju u jednom tekstu.
– Samo objavljivanje tonskih zapisa ne bi bila istraživačka priča, tako da smo na bazi tih tonskih snimaka tražili primjere u praksi. Kako je o tome pisano dan za danom reakcije su bile različite, kako onih koji su uhvaćeni u zloupotrebi državnih resursa u partijske svrhe, tako i druge strane. Bilo je i negiranja autentičnosti snimaka, ali se na kraju priznalo da snimci jesu autentični – rekao je Marković.
Istakao je da je tužilaštvo mjesecima ćutalo, ali je na kraju reagovalo i procesuiralo neke od počinilaca krivičnih djela.
– Sama afera „Snimak” na kraju se nije odnosila samo na audio-snimke, već i na sve zloupotrebe koje se tiču političke korupcije, rezultirala je dokumentacijom koju smo objavili zahvaljujući MANS-u, a koja se ticala zlupotreba službenog položaja u partijske svrhe u Pljevljima, što je opet rezultiralo pravosnažnim presudama kojima su neki ljudi osuđeni – istakao je Marković.
Kad su u pitanju napadi na novinare, Marković je istakao da nijedan veliki slučaj nije riješen do kraja.
– Niko iz policije i tužilaštva nije snosio odgovornost za to što istrage traju godinama, a bilo je jako sumnjivih situacija. Na primjer, u istrazi o napadu na novinara Tufika Softića lica iz policije su bila povezana s njegovim napadačima. Prije nekoliko dana je i sud potvrdio da država nije uradila sve što je mogla da se taj slučaj rasvijetli – istakao je Marković.
Glavni i odgovorni urednik „Vijesti” Mihailo Jovović je izjavio da su novinari istraživači često frustrirani nereagovanjem državnih organa na njihova otkrića.
– Suština je da je u Crnoj Gori veliki broj medija pod kontrolom vlasti. Samo mali broj medija nastupa kritički prema radu čelnika države, a samim tim mali je broj i onih koji se bave pravim istraživačkim novinarstvom. Koliko sam ja uspio da prebrojim, svega petnaestak ljudi u Crnoj Gori bavi se istraživačkim novinarstvom – kazao je Jovović.
Dodao je da je u štampanom novinarstvu problem dnevna traka.
– Mi („Vijesti”) smo veliki dio rada na istraživanjima izmjestili u svoj Centar za istraživačko novinarstvo. Jedan od problema je što istraživanja o raznim zloupotrebama, kriminalu i korupciji nemaju odjek u državnim organima, jer oni ne reaguju i ne procesuiraju te nezakonitosti. Dešava se da novinari zaborave na istraživanja. Kada ih se sjete nakon nekoliko godina, vide da tužilaštvo i policija za sve to vrijeme ništa nisu učinili po tom pitanju – rekao je Jovović.
Direktor i glavni i odgovorni urednik „Pobjede” Draško Đuranović smatra da dnevna traka negativno utiče na istraživačko novinarstvo, koje se u Crnoj Gori ne razlikuje bitno od onog u regionu.
– Crna Gora je mala sredina u kojoj svako svakoga poznaje. To je jedna od prepreka, plus nedostatak finansija. Kao jedan od poslednjih primjera našeg rada na polju istraživačkog novinarstva naveo bih istraživanje kolege Radomira Tomića o ratnicima ISIL-a iz Crne Gore, u kojem su objavljena konkretna imena i slučajevi... Ipak, to istraživanje se nije odrazilo na tiraž, tako da mislim da je isplativije baviti se voajerskim novinarstvom nego istraživačkim. Zbog toga EU mora da ulaže u novinarske istraživačke projekte – kazao je Đuranović.Vl.O.
Studenti slušali o istraživačkim poduhvatima
U okviru „Nedjelje borbe protiv korupcije” u Podgorici je juče upriličena i diskusija o istraživačkom novinarstvu u zemlji i regionu. Studenti Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore, smjera novinarstvo, mogli su da čuju zanimljive priče i upoznaju se sa istraživačkim radom Mirande Patručić, novinarke iz Bosne i Hercegovine, koja radi na projektu istraživanja korupcije i organizovanog kriminala, Dragane Pećo, novinarke srpske Mreže za istraživanje kriminala i korupcije – KRIK, Atanasa Tchobanova, novinara Istraživačkog portala Bivol.bg iz Bugarske i Dejana Milovca, direktora Istraživačkog centra MANS-a.
Drobac: Istraživačko novinarstvo ima ograničenja
Direktorica, glavna i odgovorna urednica TV Prva Sonja Drobac kazala je da istraživačko novinarstvo ima mnogo ograničenja.
– Čini mi se da ne stoji u potpunosti teza da je vlast jedan od glavnih faktora ograničenja medija. Problem je vjerovatno negdje drugo. To je pitanje novca, pitanje vremena, pitanje ljudi, resursa i pitanje znanja. To su ti značajni faktori koji nas ograničavaju da se bavimo istraživačkim novinarstvom više i kvalitetnije – istakla je Drobac. Dodala je da je radila u komisiji za EU nagrade za istraživačko novinarstvo.
– Imali smo uvid u istraživačke tekstove koji su bili prijavljeni za nagradu. Ono što smo konstatovali jeste da kvalitet istraživačkih priča pada iz godine u godinu. Istraživačko novinarstvo podrazumijeva dokaze. Često nam se dešava da našu pretpostavku uzimamo kao dokaz. Istraživačko novinarstvo mora da se vrati u redakcije – rekla je Drobac.