- Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
Ovom prilikom ću vam ispričati nešto veoma važno o Slovenima i slovenskom pitanju. Odavno sam želio da to uradim. Baš evo sada su počele priče kod nas o brzom sklapanja mira, t.j. o mogućnosti da se bar donekle razriješi i slovensko pitanje. Prepustimo se našoj fantaziji i zamislimo da je cijela stvar završena, da je Rusija velikom upornošću i svojom krvlju već oslobodila Slovene, mali je dio koji je ostao pod turskom imperijom, da je Balkansko poluostrvo slobodno i živi svojim novim životom. Teško je, naravno, biti prorok do te mjere da znamo u kakvom će se obliku pojaviti u početku ta sloboda Slovena, u stvari, hoće li to biti nekakva federacija između malih oslobođenih naroda. Izgleda da federacije neće biti još dugo i dugo, možda će se pojaviti odvojeni posjedi u vidu malim državica, kojima će upravljati gospodari sa raznih vladajućih dvorova. Takođe ne možemo pretpostaviti da li će Srbija ostati u svojim granicama, ili će Austrija određivati granice Bugarske, šta će biti sa Hercegovinom, Bosnom, u kakvim će odnosima, na primjer, ostati Rumuni ili Grci, čak i Grci iz Konstantinopolja i Atine, sa novooslobođenim slovenskim narodima? Na kraju, ako sve te zemlje i državice budu nezavisne ili budu pod pokroviteljstvom i kontrolom „evropskog saveza država“, među njima i Rusijom, ( ja mislim da će se svi ti mali narodi udvoravati evropskom savezu, iako je sa njima zajedno Rusija, da ih zaštiti od ruskog vlastoljublja), sve se to neće moći riješiti unaprijed do detalja i ja se time neću ni baviti. Ali, ipak, moguće je i sada biti svjestan dvije stvari: prvo, da će se ubrzo ili malo kasnije svi slovenski narodi na Balkanskom poluostrvu svakako osloboditi turskog ropstva i početi da žive novi i slobodan život, a možda steknu i nezavisnost, a druga stvar se odnosi na ovo o čemu sam želio davno da vam pričam.
Upravo, smisao ovog drugog je u sledećem. Po mom ličnom ubjeđenju i u šta sam potpuno siguran jeste da Rusija nikad neće imati, a ni dosad nije imala takvih zavidljivaca, ljdi koji su je mrzjeli i klevetali i čak bili neskriveni neprijatelji, kao što su svi ti slovenski narodi, i to čim ih je Rusija oslobodila, a Evropa pristala da prizna njihovu slobodu. Neka mi ne zamjere, neka me ne osporavaju, neka ne viču na mene i ne pomisle da ja sve ovo preuveličavam i da mrzim Slovene. Naprotiv, ja mnogo volim Slovene, ali se ja neću braniti zbog toga, zato što ja znam da će se sve baš tako dešavati kako ja kažem i nije to zbog tobože slabog karaktera Slovena i što su nezahvalni, zaista ne, jer je u ovom smislu njihov karakter kao i kod drugih, već baš zato što se takve stvari i nemogu drugačije dešavati u svijetu. O ovome ja neću govoriti nadugo i naširoko, ali znam da je bespotrebno da mi tražimo zahvalnost od Slovena, na to moramo biti unaprijed spremni.
Počeće oni svoj novi život poslije oslobađanja, ponavljam, baš od toga, na primjer, što će dodvoravanjem izmoliti garancije i pokroviteljstvo za svoju slobodu kod Evrope, kod Engleske i Njemačke, mada će za savez evropskih država biti i Rusija, a u stvari, oni će biti zaštićeni od Rusije. Oni će, svakako, poći od toga, što će pomisliti u sebi i ubijediti sebe u to da oni ne duguju Rusiji ni najmanju zahvalnost, čak naprotiv, da su jedva uspjeli da se spase od ruskog vlastoljublja u toku zaključivanja mira uz pomoć evropskog saveza, a da se nije umiješala Evropa, Rusija bi ih, otevši ih od Turaka, progutala istog trena, „uzimajući u obzir širenje njenih granica i stvaranje velike Sveslovenske imperije za porobljavanje Slovena od strane pohlepnog, lukavog i varvarskog velikoruskog naroda“. Još dugo i dugo oni neće biti u stanju da priznaju da Rusija nije sebična i da nijesu svjesni njenog velikog, svetog i nečuvenog u svijetu poziva na borbu za odbranu najveće ideje od svih ideja, za koje zna živ čovjek i bez kojih će čovječanstvo, ako te ideje prestanu da žive u njemu, sakatiti sebe, odumirati i umirati u mukama i nemoći. Na primjer, današnju opštenarodnu rusku borbu, borbu cijelog ruskog naroda, koju predvodi car i koju su poveli protiv izroda i neprijatelja da oslobode nesrećne male narode, da vas pitam šta mislite, jesu li Sloveni konačno sada shvatili tu borbu? Ja neću sada govoriti o tom trenutku, jer smo mi još uvijek potrebni Slovenima, zato što ih tek oslobađamo, ali kad ih oslobodimo i kad se oni nekako organizuju, hoće li priznati ovaj rat kao junačko djelo, koje je preduzeto za njihovo oslobađanje? Šta mislite o tome? Nizašto na svijetu neće priznati!
Naprotiv, oni će ovo naglasiti i prestaviti prvo kao političku, a zatim kao naučnu itinu i reći, i da nije bilo Rusije-osloboditeljke za svih ovih sto godina, oni bi još odavno sami uspjeli da se oslobode od Turaka, zahvaljujući svom junaštvu i hrabrosti ili uz pomoć Evrope, koja ne bi imala ništa protiv njihovog oslobađanja, već bi ih sama oslobodila. Takva nepoštena doktrina postoji, vjerovatno, i sada u njihovim glavama, koja će se kasnije kod njih razvijati u političku,naučnu i nepobitnu istinu. Još malo kasnije će i o Turcima početi da govore sa velikim poštovanjem, čak više nego o Rusiji. Možda će oni cijelo stoljeće, ili još duže, neprestano drhtati za svoju slobodu i biti u strahu od ruskog vlastoljublja, ali zato će se dodvoravati i ponižavati pred evropskim državama, klevetaće Rusiju, praviti joj spletke i ogovarati je.
(Nastaviće se)