-Piše: akademik Zoran Lakić
Uvijek je čovjek volio da filozofira, najčešće o prošlim vremenima. Bogata je literatura o tome. Sve što je dosad nauka otkrila – stavljeno je u službu čovjeka. Nauka se i dalje razvija, dolazi do novih otkrića, opet, u službi čovjeka. Pritom imamo u vidu da niko nikada nije i ne može otkriti sve tajne ovoga svijeta.
Odmah se nameće pitanje u kakvom je to odnosu s razmišljanjem današnjeg čovjeka koji sve više filozofira o budućnosti. Iz te činjenice lako se dolazi do zaključka da je riječ o suštinskim razlikama, koje je donijelo vrijeme u kome živimo.
Drugo je, opet, pitanje gdje smo mi ovdje i sada – u svemu tome. Naš čovjek, takođe, voli da filozofira o svemu i svačemu. Najčešće to filozofiranje nije školsko, ali je ipak bitno, jer je suštinsko. Poznato je da postoje velike razlike u filozofiranju ljudi Istoka i Zapada. Kaže se da je Zapad racionalniji, a Istok – promišljeniji. Naravno da svi na Zapadu i na Istoku – nisu u istoj ravni.
Mi smo Istok na Zapadu, i Zapad na Istoku – davno je to rečeno. I naši sunarodnici pripadaju i Istoku i Zapadu. Zbog toga su evidentne njihove međusobne razlike. S tom činjenicom se moramo suočiti. Čitam ili čujem da u SAD optužuju svoga predsjednika da pokušava da podijeli SAD. A kod nas – sa Istoka i Zapada takozvani lideri na takvim podjelama grade svoj stav o budućnosti. E to su velike razlike, negdje se to osuđuje, a kod nas se to baš poodavno njeguje. Često je Crna Gora bila podijeljena na kućiće i nikogoviće, heroje i izdajnike, independiste i unioniste. Ako pogledamo programe političkih stranaka, zapazićemo da nema baš tolikih razlika. Uostalom već ih imamo oko 100, valjda nemamo toliko i političkih programa.
Možda smo i zato ocijenjeni kao Istok na Zapadu i Zapad na Istoku. Možda je to posledica ishitrenog zapažanja da smo se opredijelili da izgradimo kuću na frekventnom putu između Istoka i Zapada. Pa doživljavamo uticaje i s jedne i sa druge strane. Najčešće i najviše negativne uticaje: što je kod njih falš roba – to kod nas bude roba u modi. Možda su i zbog toga nastali poznati Njegoševi stihovi:
,,Čašu meda još niko ne popi
što je čašom žuči ne zagrči
čaša žuči ište čašu meda
smiješane najlakše se piju’’.
Navodeći poznate stihove Njegoša-filozofa, i mi se uklapamo u neku vrstu filozofiranja o zadatoj temi – nekadašnja prošlost i predstojeća budućnost. Zato ćemo i dalje citirati Njegoša:
,,Na groblju će iznići cvijeće
Za daleko neko pokoljenje’’.
Istina, taj isti Njegoš-genije nas pomalo dekuražira stihovima:
,,Iz grmena velikoga lovu trudno izać nije...’’
Konačno filozofiranje je manir talentovanih i umnih, a ne samo bogatih. A Crna Gora i njen narod je više puta opravdao stihove velikog engleskog pjesnika...
,,O najmanji od naroda...
... Velika Crna Goro!’’
Valjda je htio reći da i mali – mogu biti veliki, makar samo u filozofiranju o nedavnoj prošlosti i još više o neposrednoj budućnosti.