Likovni umjetnik Naod Zorić obilježava 30 godina stvaralaštva izložbom u podgoričkim Muzejima i galerijama, koja se može pogledati do kraja marta.
Kako ističe istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović na otvaranju postavke, postoji jedna konstanta u opusu ovog slikara, a to je da se „Naod ne mijenja u iskrenom, posvećenom, suštinskom osjećaju i odnosu prema slikarstvu, životu”. Tim odnosom Zorić je uspio da svojim djelom prikaže i postigne univerzalnost, iako se tematikom stalno kreće u okvirima Crne Gore.
– Naodova istina, zapravo, je iskrena slika svijeta kojem pripadamo, bez uljepšavajućih simulakruma savremenog doba. Naod je prepoznavši istinu prvo u sebi, svom đedu i bližnjima, odlučio progovoriti narodskim likom, osvješćujući kroz svoje likovno Vjerujem oba principa odanosti – sebi i slici, znajući da tako rijetki, dragocjeni trenuci njihovog spajanja su oni iskričavi iskoraci duha nanovo spoznate istine koja se pretvara u trajnu vrijednost – rekla je Miranovićeva.
Ona dodaje da je Zorić izgradio ličan umjetnički rukopis. Specifikum Naodovog likovnog pisma krije se u njegovom osobenom umjetničkom kodu, lakoći crtanja i istovremenoj težini crteža, direktnom dominantnom anfasu i zbunjujućim bojenim mrljama, oslikanim tamnim partijama platna i nekim kao nedovršenim, gdje umjetnik kroz igru kontrasta gradi „neočekivan” ekspresivni likovni vokabular. Likovna epika Naodovog slikarstva krije suptilne lirske ispovijesti.
Pred kraj prošle godine postavku je vidjela i publika u beogradskom Paviljnonu „Cvijeta Zuzorić”. U Modernoj galeriji izložene su slike uglavnom velikih formata, a na njima su Zorićevi suri Crnogorci sa crnogorskim kapama.
– Ta kapa je uvijek bila simbolika trajanja ovog naroda, ponos, čak se i ljudska vrijednost gledala kroz nju – njome se mjerila. Naravno, danas, vrijeme je novo. No, postoje ljudi koji je nose… A, mene interesuje šta ljudi nose pod tom kapom. Ne interesuje me priča – kapa glavu krasi. Jer, pripadam onima koji su utkani u suštinsko biće crnogorskog čovjeka, a koji gaji iznad svega ljudske i slobodarske vrijednosti, vezanost za porodicu – kaže Zorić.
Žene ipak, iako s korotnom maramom, pored tereta nose i simbole koje drugi u Crnoj Gori najčešće pripisuju muškom principu – gusle, mač, barjak, grb…
– Pored psihologije čovjeka koja me okupira, kojom se bavim, koja mi pomaže da izgradim svoju ličnost, vidljivo postoje elementi kao što su sablja, gusle, orden, kapa. Ali, ja te simbole dajem ženi u ruke jer pripadam onima koji misle da je žena ta koja je održala Crnu Goru, i porodicu, i sve ono najvrednije, to je žena-majka, majka svih nas. Takve su bile naše majke, bake… Zato su u njihovim rukama predmeti koji su navodno muškarcima svojstveni. Uostalom, žene su išle i u bojeve. Ili, recimo slika gdje ova žena drži gusle u rukama – gusle su simbol istorije, vremena, porodične priče koju ona priča, a kroz ovaj predmet kao neki sveti predmet – pojašnjava Zorić.
Neke žene djeluju kao da imaju krila anđela…Pored jedne žene naslikao je i sablju, ali i grb, dvoglavog orla, a njegova raširena krila daju njoj krila poput anđela.
– Onaj ko će površno da gleda reći će da je ovo priča o slobodarstvu i Crnoj Gori, ali nije, ovo je prikazana čednost žene, kao Bijeli anđeo, njena čistota, posvećenost istinitim vrijednostima – kaže Zorić.
No, ono što je najupečatljivije jesu oči koje vas gledaju sa Zorićevih slika.
– Njima želim da prikažem pitomost koju naš narod ima, no, te sitne oči gorštaka, planinskog čovjeka su i bistre, i njima daleko vidi – kaže Zorić. Umjetnik dodaje da se nada da će i u Podgorici, kao i u Beogradu imati dobar odjek, i koju ne treba posmatrati kao retrospektivu već presjek dosadašnjeg rada, odnosno autorskih kretanja-promjena u izrazu.
– Ovo je za mene lijep događaj, prilika da s prijateljima obilježim 30 godina rada, i na tome sam posebno zahvalan čitavom timu podgoričkih Muzeja i galerija – kaže Zorić. Na otvaranju izložbe Zorić je okupi izuzetan broj ljubitelja i poštovalaca njegovog likovnog djela.
Ž.JANjUŠEVIĆ