-Autor: Pol Krugman

„The Stanford Daily‘‘ je prošle nedjelje objavio zanimljivu priču o konzervativnom istoričaru Niallu Fergusonu sa Huver instituta na Stenfordu. Iako ružna, sama priča nije toliko važna koliko nam potvrđuje činjenicu koju malo ko, a posebno mediji, želi da prizna: konzervativni diskurs je ogrezao u nepoštenju.
Pritom zaista mislim na konzervativni diskurs. Nečasni pojedinci mogu imati različita politička uvjerenja, ali sistematsko izluđivanje (gaslighting), to jest insistiranje da je gore- dolje ili crno- bijelo ubjedljivo je više rasprostranjeno na desnoj strani političkog spektra. Mnogi ne priznaju da je ova asimetričnost jedan od bitnih uzroka naših problema.
Mediji previđaju nepoštenje konzervativaca, ali mada mnogi novinari izbjegavaju da laž nazovu pravim imenom, uz tendenciju da bez komentara u naslovima prenose lažne vijesti (za koje tek u prilogu saznajemo da su lažne) – javnost, ipak, postepeno sagledava pravi stepen iskvarenosti Trampove vlade.
Mediji su skloni da Trampove laži predstavljaju kao nešto izuzetno i nečuveno, iako su njegov običaj da laže 7 puta na dan, kao i njegove stalne tvrdnje da je žrtva (tačnog) izvještavanja samo nastavak dugogodišnjeg trenda u konzervativnom pokretu.
Nema suštinske razlike između Trampa i Fox Newsa, koji decenijama izvještava lažno i pristrasno istovremeno napadajući vodeće medije zbog navijanja za liberale. On se ne razlikuje od republikanaca koji su optuživali demokrate za fiskalnu neodgovornost, a sada kritikuju kongresnu kancelariju za budžet koja upozorava da će smanjenje poreza uvećati deficit.
Republikansko nepoštenje je vidljivo i u univerzitetskim kampusima, što nas vraća na priču s početka ovog teksta.
Ferguson je jedan od onih konzervativnih intelektualaca koji zaziru od studentskih aktivista. On smatra da je ljevica u kampusima „najveća prijetnja“ slobodi govora u Trampovoj Americi. Na Stenfordu je vodio program „Važni razgovori“ (Cardinal Conversations), gdje je svoje sagovornike pozivao da se „izjašnjavaju o spornim pitanjima“.
Jedan od njih bio je i Charles Murray, poznat po osporavanoj knjizi u kojoj govori o urođenim intelektualnim razlikama između crnih i bijelih ljudi. Zato ne čudi što je njegov nastup izazvao proteste studenata. Ferguson je onda pozvao studentske aktiviste desne orijentacije da se „ujedine protiv ovih boraca za pravdu i samelju ih“. Čak je predložio da se „istraži djelovanje“ jednog studenta ljevičara. Studenta!
Ferguson se poslije izvinio, ali više u stilu „žao mi je što se tako osjećate“ nego u duhu pravog izvinjenja. On je tom prilikom izrazio žaljenje zato što među profesorima istorije ima malo registrovanih republikanaca, što je po njegovom mišljenju dokaz pristrasnosti pri zapošljavanju i neprijateljske atmosfere na fakultetima.
Šta se tu zaista događa? Istina je da među američkim istoričarima ima malo samoproklamovanih konzervativaca – ali tako je i u egzaktnim, „prirodnim naukama“ poput fizike i biologije.
Zašto ima tako malo konzervativnih naučnika? Možda zato što akademska karijera više privlači liberale nego konzervativce. (Nema mnogo liberala u policiji ili, suprotno Trampovom uvjerenju, u FBI) Pored toga, naučnici nerado sebe nazivaju konzervativcima jer u modernoj Americi biti konzervativan znači svrstati se u grupu koja poriče klimatske promjene i teoriju evolucije. Možda to važi i za istoričare.
Tu treba primijetiti da su tvrdnje konzervativaca da brane slobodu govora i otvoreni razgovor neiskrene. Konzervativci ne žele da se ideje procjenjuju na osnovu odgovarajućih kriterijuma, nezavisno od politike; oni žele da idejama koje njima odgovaraju bude posvećeno (bar) jednako vrijeme kao i liberalnima, bez obzira na njihovu intelektualnu vrijednost.
Konzervativne grupe su uključene u sistematske pokušaje da se visokom obrazovanju nametnu politički kriterijumi. Znamo, na primjer, da su braća Koh davala donacije da bi kontrolisala zapošljavanje na bar dva univerziteta.
Šta to znači za nas ostale? Prije svega sledeće: ako je vaš posao da informišete ljude, u okviru obrazovnog sistema ili novinarstva, nemojte dozvoliti desničarima da vas, kako kaže Ferguson, „samelju“.Ovih dana su univerziteti i medijske kuće pod stalnim pritiskom da budu popustljivi prema Trampu i da poštuju desničarske stavove. Ljudi koji to zahtijevaju tvrde da se zalažu za jednake uslove za sve. Važno je da ispravno razumijemo ovaj argument. On ne podrazumijeva poštenje, već samo sticanje moći.
Prevela: Lusi Stivens
Peščanik.net