-Autor: Nadežda Milenković

U ovoj našoj slatkoj maloj izvrnutoj torti kojoj dno na vrhu stoji, vlast je zavapila da vlast učini nešto i spriječi društvene mreže da lažnim vijestima uznemiravaju vlast. Pa će vlast, na učestale apele najviših organa vlasti, donijeti nove zakone kojima će širenje tih lažnih vijesti biti onemogućeno, a bogami i strogo kažnjivo.
Za one koji se ne razumiju u zakone ove zemlje, vlast je već izdala jasno uputstvo šta jeste, a šta nije lažna vijest. Pod jedan, sve vijesti se dijele na lažne i – važne. Sve vijesti koje izazivaju uznemirenje vlasti su po definiciji lažne. Sve vijesti koje emituje sama vlast, ma koliko da su izmišljene, uznemirujuće ili nebitne su – važne.
Na primjer, vijest da je predsjednik države iz čista mira (i čistog samoreklamerstva) otišao u posjetu jednoj porodici – jeste važna. Ali je još važnije objaviti da tokom te posjete predsjednik države nije mogao da se opusti jer su društvene mreže brujale o tome da je nestao jedan novinar, da voda iz vodovoda nije za piće i da protesti blokiraju saobraćaj. A sve su to, kako je predsjednik objasnio – lažne vijesti. Jer, opet po predsjedniku države: novinar je ”živ, zdrav, ne može biti zdraviji”, kao uostalom i česmovača (gradonačelnik čak tvrdi da ”čim poteče iz slavine ona je ispravna“), a ”benzin je kvalitetniji nego onaj koji ima veću cijenu” (što i nije neki argument jer protesti i nijesu zbog kvaliteta već zbog cijene).
Druga razlika između važnih i lažnih vijesti je u tome što važne vijesti emituju povlašćeni distributeri, dok lažne vijesti emituju – svi ostali. Na primjer, ako ovlašćeni da objave stave u svoje udarne vijesti priče o tome da je zbog blokade puteva (nepostojeća) trudnica imala spontani pobačaj, da opozicija sprema krvave sukobe na ulicama i da treći svjetski rat počinje u četvrtak – to nijesu lažne vijesti. Jer su uznemirile samo najširu javnost, ali ne i najužu vlast.
Dok, nasuprot njima, objave po društvenim mrežama da goloruko građanstvo tu i tamo protestuje (a o čemu su povlašćeni distributeri vijesti izvještavali skromno, u krugu porodice) moraju biti sankcionisane, a anonimni emiteri tih objava otkriveni i uhapšeni zbog uznemiravanja vlasti. Iako građanstvo nije emiter vijesti, a mediji kojima je to osnovna delatnost – jesu. Ali će policija svejedno ulaziti u trag svim nepoznatim „Radio Milevama‘‘, a neće se baviti poznatim (i policiji odranije poznatim) urednicima i vlasnicima visokobudžetnih i dalekosežnih medija. Jer vlasnike i urednike tih medija štiti, doduše nepisani, Zakon o zaštiti zbunjivača.
A ako se građanstvo ne uzme u pamet, vlast će morati da pribjegne oštrijim sankcijama i – blokira društvene mreže. Da ne ometaju više ovo zlatno doba. Od kojeg, po ustaljenom običaju vlasti, vidjesmo samo maketu, ali kako pa i da se uspostavi kad svakog dana bar po jedan nevjerni Toma napiše nešto na Tviteru.
Peščanik.net