Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Uzeli po 16.000 da ubiju Lambulića * Valentini u borbi za život potrebno 60.000 * Zorica Kovačević na čelu Danilovgrada? * Milo dao lažne podatke, ali ga ne smjenjuju * Političko predstavljanje manjina * Javna rasprava i tajni dijalog * Podjele
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 27-06-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Milutin Simović, potpredsjednik Vlade:
Cetinje je veliko gradilište.

Vic Dana :)

Finale svjetskog prvenstva, muškarac sjedi u rasprodatom stadionu i pored sebe ima jedno slobodno mjesto. Iritiran i iznenađen pita gledaoca s druge strane tog praznog mjesta jel to slobodno mjesto nekom pripada. Ovaj mu odgovori:
– Ne, to mjesto je jednostavno slobodno.
– Ali to nije moguće, ko to ima kartu za finale svjetskog prvenstva u fudbalu, najveću moguću sportsku predstavu, i na kraju tu kartu ne iskoristi? kaže prvi.
Drugi mu odgovori:
– Pa to mjesto pripada u stvari meni, moja žena je htjela da pođe sa mnom, ali ona je nedavno umrla. Ovo je prvo finale svjetskog prvenstva koje gledam sam, bez nje.
– Oh, meni je stvarno neizmjerno žao!! Ali zar niko od vaše porodice ili poznanika nije htio da dođe umjesto nje, ipak je ovo finale?
– Ne, oni su svi na sprovodu...







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav - datum: 2018-06-24
Vratna žila
Vratna žila A ratnik, koji je šaru izveo, zbog jednog čovjeka spašenog bi svega jednu liniju crnu sa sebe izgulio... pa bi nastavio dalje... kamo mu bodeži kažu... sve dok opet ne bi izblijedio... i iskupljenje dobio. Da li su uspjeli? Nije zabilježeno
-Piše:Milisav S. Popović

U izmaku vremena, svašta se da naučiti. Na samrti svi postaju izuzetno mudri... Kajanje i neproživljeno čine esenciju tog poslednjeg trena... kada se odlazak razboli od pogrešno ishodanog čovjeka. Zbog toga što se srce ukucalo stegnuto u njedrima... umjesto da se ispjevalo kuda mu je želja.
* * *
U mimohodu istorijskih zabilješki, mnogo toga ostalo je da tavori. Prašina voli da nalegne na značajne stvari, a ljudi umiju da zaobiđu važno... da se ne bi opekli. Ono što ne mogu da unište, pokvare... dok se ne izjalovi.
Tako je bilo i sa pričom o njima. Čuvena kasta Lifana. Šta god čuli... istina je zbilja drugačija. Nisu oni bili ubice tek - iako ćete svuda slično pojašnjenje naći. Stvar je posve naopakija... početak je ružan, ali ne i razrada.
Nastali su davno... u mlađe doba alhemičarske epohe. Kada su iskrene namjere od zlata bile potrebnije. Sastavljeni od heroja čije su oči vidjele više zgarišta no ispravnih domova. Od onih što su opstali na površini, a preklali više nevinih vratova od demona, pa im duše ukisle od posrtanja. Jer, niko ne može da nosi grijeh a da usni bez košmara.
Ako bi takvi osobenjaci, što su za druge careve ratovali, dočekali četrdesetu - postali bi junaci. Nagrađeni titulom, možda i zemljom darovani... pa bi ih poslali da se umire pored mača i gledaju u proplanke. Nikada to na dobro da izađe... rasjekli bi sebi grkljane. Zbog grijeha što nose... i košmara što se samo množe.
Neki od njih... rijetki doduše... dobili bi poruku, u kljunu gavrana donesenu.
U svakoj bi isto pisalo „Dođi na jug, blizu Dola. Čeka te iskupljenje. Ne nosi oružje. Ne donosi ništa. Tamo ćeš dobiti sve što ti treba.“
I tako su pojedini, iz udaljenih djelova Evroazije (od Mongolije današnje, preko Rusije, Balkana, nordijskih zemalja, Španije..) krenuli na čudan put do mjesta koje nisu znali, da nađu nešto obećano... obeshrabreni, sumnjičavi.
Od prvih dvadeset troje, koji stigiše u šuplje stijene iznad okeana, nastala je ta tajanstvena četa - koju danas u hrestomatijama zovu red Lifana.
Leksikoni tvrde da se među sobom nisu mogli sporazumjeti, jer su bili porijekla drugačijeg, ali ne bješe to razlog... Drud koji ih je dočekao... naredi im da kleknu, izbace jezike, i svakom poganu rabotu isiječe.
„A sada nećete moći da se ižalite. Uđite u Dol i naučite kako se u tišini sa sličnim samuje“.
Tajne kako su prvi Lifani obučeni ostale su tajne. Međutim, ispisano je da je svaki od njih morao da čuva cvijet pored okeana, a da mu žile ne zaslane... I da godinama čeka dok se sitan plod ne ukaže. Pa od tog sjemena novu leju napravi. Koliko je teško tako nešto učiniti - bolje ovako... da li misliš da je meso bez krvi moguće od kosti odvojiti?
Ipak... uspjeli su. Prošla su ljeta i zime. Skoro svaki u pedesestoj, ali puni snage, bez izgovorene riječi, i sa opstalim cvijećem. Grehove što nisu bili kadri da iskažu, dade im tamnu kožu... nalik gavranovom perju.
Tada im drud pokaza tehniku „lifanske šare“ i pruži im po dva iskrivljena bodeža uz riječi: „Idite, nađite jadnike. Što više... Možda i zavrijedite iskupljenje.Sad odlazite.“
* * *
Lifanska šara je zapravo tehnika zabadanja noževa sa obje strane vrata.
Tragali bi za onima koje bi oštrice pokazale - obično one duše koje nisu umjele, niti znale kako se uz život raste.
Napad bi bio munjevit... zasjekli bi meke strane... čeljade bi paralisano sjelo i gledalo nekud iznutra... na mjesto što nije bilo.... na nešto što se nije desilo. U umu bi vidio šta je sve propustio. Gdje se ono njegovo svilo... i zašto se nije nakanio da mu sopstveno postojanje bude milo. Svega nekoliko kapi krvi bi iscurilo... i sa poslednjom grimiznom iskrom, suzni trag bi mu lice okvasilo. Kad bi se povratio, Lifana pored njega ne bi više bilo, ali bi se preporođen (pomalo drhtav) uspravio i osovio. Shvatio bi zašto se rodio.
A ratnik, koji je šaru izveo, zbog jednog čovjeka spašenog bi svega jednu liniju crnu sa sebe izgulio... pa bi nastavio dalje... kamo mu bodeži kažu... sve dok opet ne bi izblijedio... i iskupljenje dobio. Da li su uspjeli? Nije zabilježeno.
* * *
Nije bila ovo priča za puko prepričavanje. Teški su dani i za razmišljanje. Ovo je samo opomena, da tik uz tebe, tamo gdje su na vratu ostale neprobušene rane, čame kapi koje treba da isteku - kako bi znao da plač u tebi neće da zgasne... sve dok ne zaobiđeš strah i sopstvenu krv prihvatiš, pa sa njom učiniš ono što ti srce kaže.
Šeta se po pravilima, zbijeni po rubovima. Zbog toga će koža ostati crna... gavranova. Tu, među nama - diše toliko umrlog naroda... hode, usahnuli na nogama.
Svoju sagu možeš osloboditi tereta... budi sjeme u rukama ratnika.
Slana voda je u okeanima... istina. Tebi je potrebna ona iz oblaka... treba ti kiša.
Takni mjesto oko vrata... prsti će ti napipati gdje je lifanska šara.
Grijeh učinjen nad sobom ne možeš da iskaješ... posebno ne ako pogled od svoje sreće saviješ.
Prestani da budeš sopstveni ubica... malo ti fali da procvjetaš... život se računa u trenucima... džaba godine provedene pod maskama... zatočene u četiri zida.
Na samrti svi postaju izuzetno mudri... kakva prokleta tragedija.
(Autor je književnik)

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"