Novinar Aleksandar Gajšek, voditelj kultne TV emisije „Agape” i Aleksandra Ninković Tašić, potpredsjednica Obrazovno-istraživačkog društva „Mihajlo Pupin” pred punim duhovnim centrom Manastira Miholjska prevlaka, predstavili su knjige izdavačke kuće „Agape”.
U svom inspirativnom obraćanju Aleksandar Gajšek govorio je o stvaralačkom nadahnuću i ličnom putu duhovnog preobražaja na kome je vodio razgovore s nekim od najznačajnijih ličnosti našeg vremena.
– Serijal „Agape” traje 13 godina. Povodom 10 godina serijala rodila se ideja da objavimo knjigu, da izaberemo najzapaženije intervjue. Kada su tu patrijarh Pavle, Emir Kusturica, Dušan Kovačević, Matija Bećković, nekako se izbor sam nametnuo. Trudili smo se da imamo sportiste kao što je Jelena Genčić, prvi trener Novaka Đokovića. Ja je zovem „diskretni heroj”. Bila je 32 puta prvakinja Jugoslavije u tenisu, završila filozofiju, istoriju umjetnosti, istoriju književnosti, čitav radni vijek provela kao TV reditelj, a „u prolazu” odnjegovala četiri gren slem šampiona na četiri različite podloge što nijedan trener nije uspio da uradi. Tu su i intervjui sa rok muzičarima, kao što je Cane iz „Partibrejkersa”, ili kao što je Radomir Mihajlović Točak iz „Smaka”, koji su dijelili svoju životnu filozofiju – rekao je Gajšek.
On je istakao da mu od prvih početaka rada na seriji i izdanjima koje je prati, ima podršku akademika Vladete Jerotića, neuropsihijatra, psihoterapeuta i književnika.
– Vladeta Jerotić insistira na kontinuitetu i često mi ponavlja citat mitropolita Amfilohija „Srbi nemaju identiteta jer nemaju kontinuiteta”. Nema trenutka gdje on ne opominje – „u Srbiji ako se nešto rodi i traje, već je samo po sebi to čudo”. Ako traje dvije, tri, pet godina to treba slaviti. Ako traje 10-15 godina dajte, podržite, nemojte da se to uništi. Odmah sledeće godine objavili „Agape antologiju 2” gdje su intervjui fantastičnih ljudi od pokojnog oca Radovana Bigovića koji je hrabro iznosio svoje mišljenje o odnosu vjere i nacije gdje je vjeru stavljao iznad. Tu su i Raša Popov, Jovan Ćirilov, Svetomir Bojanin koji je za života dobio čast da se jedna bolnica za djecu zove po njemu. Tumačeći natpis na proročištvu u Delfima „Upoznaj sebe” on je rekao da to govori da čovjek od kako je spoznao sebe, nije zadovoljan sobom. Zadovoljan je kad je oslonjen na dva stuba – to su etika i estetika – istakao je Gajšek.
Predstavljajući knjigu „Zvezdoborci” u kojoj su objedinjenje autobiografije Nikole Tesle, Mihajla Pupina i Milutina Milankovića Aleksandra Ninković Tašić je istakla da je fascinanto koliko danas malo znamo o našim najvećim naučnicima. Naglasila je da je do arhivske građe teško, ali nije nemoguće doći. Tako je na svjetlost dana izašao tekst koji je Nikola Tesla napisao o svom rodu na engleskom jeziku koji nažalost još nije preveden, kao i dva njegova autorska teksta koja su u privatnom vlasništvu i do kojih nastoji doći.
– U nauci imate samo tri kanona. Treći kanon prihvaćen poslije Galileja je kanon Milutina Milankovića „kanon osunčavanja”. I Tesla i Pupin i Milanković pišu da su tragali za odgovorom na pitanje šta je svjetlost. Sva trojica pišu o duhovnom kapitalu, svojoj vjeri, vjeri svojih majki. Sva trojica govore da ih je kroz život vodila ta vjera, a ne briga. Mi nekako imamo ugašen taj dio svijesti o njima. Činili su dobro. Činili su toliko mnogo dobrih djela da je to veće od njihove nauke. Ta njihova dobrota, to što mi danas ne znamo da je Mihailo Pupin osnovao „Udruženje ratne siročadi”, tri Fondacije. Da je samo tokom Velikog rata ubrizgao uvijek istom dinamikom dvije trećine sredstava u Kraljevinu Srbiju, a jednu u Kraljevinu Crnu Goru, skoro dvije milijarde dolara. Kupovao je najljepša djela srpskog slikarstva. I „Siroče na majčinom grobu” i „Hercegovačke bjegunce” pa traži 1919. od Vlaha Bukovca u pismu da mu naslika Ruđera Boškovića. Mi to ništa ne znamo. Na toj velikoj listi nalazi se i ovo mjesto, Manastir Miholjska Prevlaka. Otac Sava Janjić je našao podatke – Studenica, Gračanica, Žiča, Ohrid, Markova crkva, Pećka patrijaršija svi su na listi darovanja Mihaila Pupina – rekla je Aleksandra Ninković Tašić.
Ž.K.