Specijalista opšte i vaskularne hirurgije dr Goran Batrićević reagovao je na tekst „Dobila sepsu od slijepog crijeva“, koji je objavljen u „Danu“ 8. juna. Reagovanje prenosimo integralno.
Neprijatno sam iznenađen tekstom koji je objavljen u vašim novinama 8. juna 2018. godine. Uvažavam bol porodice za izgubljenim roditeljem, ali to ni u kojem slučaju im ne daje za pravo da se preko medija neko optužuje i blati, posebno bez prethodno provjerenih činjenica. Svako ima pravo da bude nezadovoljan pruženom medicinskom uslugom i da pravdu traži na sudu, ali ne i da preko medija, bez prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, osuđuje i optužuje osobu za smrt svog roditelja i indirektno je naziva ubicom.
Isto tako, i vaše dnevne novine slobodu medija i izražavanja pretvaraju u slobodu osuđivanja. Prilikom objavljivanja ovakvih tekstova morate imati u vidu da i doktori imaju svoje porodice. Nije teško shvatiti kakav uticaj ovakvi i slični tekstovi imaju na naše najbliže kada pročitaju da im se suprug, sin, brat i otac po novinama naziva ubicom. Naime vaš tekst je pun neistina i namjernih ili slučajnih konstrukcija, a to je vrlo lako dokazivo uvidom u medicinsku dokumentaciju.
ISTINA JE SLEDEĆA:
1. Nesporno je da je nakon prijema na bolničko liječenje na Klinici za bolesti srca KCCG, dana 20. 02. 2018. godine, sada pokojnoj Ljubici Stanišić nakon konzilijarne odluke o načinu liječenja srčanog oboljenja, dana 24. 02. 2018. godine, obavljena kateterizacija radi postavljanja stentova u oboljele krvne sudove srca. Odmah poslije toga je urađeno ultrazvučno snimanje krvnih sudova desne prepone na kome se konstatuje hematom (krvni podliv) u mekom tkivu, ali bez postojanja pseudoaneurizme (lažnog proširenja krvnog suda). Sledećeg dana kontrolni ultrazvuk krvnih sudova pokazuje da je hematom u smanjenju, što je lako provjerljivo kroz dostupnu medicinsku dokumentaciju. Na osnovu skenera trbušne duplje konstatuje se postojanje hematoma i pripravni vaskularni hirurg, očigledno mlad i neiskusan, umjesto da otvori preponu i riješi izvor krvarenja, otvara trbušnu duplju. Šta je urađeno tokom te operacije nemoguće je utvrditi jer ne postoji operativna lista, što predstavlja grubo kršenje operativne prakse. Ja, dr Goran Batrićević, u tome NIJESAM UČESTVOVAO.
2. Pacijentkinja je, prema medicinskoj dokumentaciji, puštena kući u dobrom opštem stanju po preporuci mladog i neiskusnog operatera, dok porodica tvrdi suprotno. Dr Goran Batrićević u tome NIJE UČESTVOVAO.
3. Pacijentkinja je poslije više od dvije nedjelje u lošem opštem stanju primljena u cetinjsku Opštu bolnicu na interno odjeljenje, a u KCCG dolazi 19. postoperativnog dana. Ni u jednoj od ovih aktivnosti dr Goran Batrićević NIJE UČESTVOVAO.
4. Pacijentkinju prvi put viđam 26. 03. 2018. godine, kada konstatujem da nema riječi o krvarenju u trbušnoj duplji i da nema riječi o perforaciji (pucanju) slijepog crijeva, što je takođe vrlo lako dokazivo uvidom u medicinsku dokumentaciju. Kako je pacijantkinja bila u septičnom stanju, uključio sam veliki broj konsultanata u njeno liječenje, uključujući i urologe. Nakon, uz sav preuzeti rizik (zbog do tada urađeno više skenera sa kontrastom koji ugrožavaju rad bubrega), urađenog skenera trbušne duplje, jasno i nedvosmisleno se dokazuje da se u trbušnoj duplji nalazi urin i da je to uzrok teškog stanja pacijentkinje. Na taj način se jasno dokazuje da se lezija (oštećenje) uretera desila tokom prve operacije, izvršene od strane mladog i neiskusnog kolege.
5. Odmah po konstataciji da je septično stanje proizvod lezije mokraćovoda pristupili smo hirurškom liječenju. Operaciju je izvršio najiskusniji među nama, direktor Hirurške klinike. Odmah po utvrđivanju stanja u trbušnoj duplji, pozvali smo i direktora Klinike za urologiju koji je nastavio operativno liječenje. Sledećeg dana, poslije laboratorijske verifikacije da se sigurno radi o urinu, ekipa urologa završava treću operaciju.
Razumijem bol porodice i zato nije problem da detaljno objasnim šta se dogodilo sa pokojnom Ljubicom Stanišić, ali moraju i oni da razumiju moju ogorčenost zbog situacije u koju su me doveli da se pravdam javnosti poslije 30 godina poštenog i predanog rada.
Razumijem i da advokati ne znaju mnogo o medicini, ali nikako ne razumijem hrabrost advokata da bez uvida u medicinsku dokumentaciju olako blati ljude. Razumijem i želju advokata da na pogrešnu adresu prebaci potencijalnu krivicu za smrt pacijenta, kako bi zaštitila svog klijenta, mladog i neiskusnog kolegu.
Uostalom na sudu će se dokazati ko manipuliše medijima, ko manipuliše istinom i, što je najtragičnije, ko i zbog čega pokušava da manipuliše porodicom.
Ovim se moje obraćanje javnosti završava, a sa svim akterima ove hajke komuniciraću kroz institucije sistema.