Piše: Milisav S. Popović

Nisu mi drage motivacione generalije... posebno ne one iz priručnika i sa predavanja. Sve su to priče nekog tamo za mase. Pitam se - jesu li sebe ubijedili u istinu šarenih stihova? Krojanka se uvijek pravi po mjeri pojedinca. Posebnost srca je mjerna jedinica.
A istine su tako proste. Evo nekoliko sitnih... neke moje...
* * *
Ne propuštaj divne ljude koji ti slučajno u život uđu.
Bliskost tek podrazumijeva obzir i vođenje računa.
Ako ti sreću grade drugi ljudi - onda si uistinu srećan.
Nikad se ne igraj tuđim osjećanjima... ma koliko za igru bio sposoban.
Laž drugih je teška rabota. I nekad ih treba dovesti do svršenog čina... Da bi otpočeli sebe kako treba. No, ipak povedi računa o maniru razotkrivanja.
Dok letiš... podari let drugima. Ako se zaborave i pomisle da su krila njihova... na tren ih kazni zemljom i koracima, ali ne dopusti da se uguše u suzama.
Sve će da prođe. Ali biće stari koje su završene... ali te nikada proći neće.
Voli svakog koga voliš... voli rukama. Grli i ljubi. Svima treba potvrda.
Izgovori prvo sebi želju što imaš... umij je od pridjeva, pa tek onda vidi kakva i kolika je. Ako ti i dalje, tako isprana od boja i jednostavna, bude oko srca obmotana... onda je suštinski sržna. Najiskrenija. Ako nije... onda je samo šminka. Tek slika.
Ljudi su nenamjerno loši... Ne znači da moraš biti nalik njima. Ostani dobar. U tome je životna milina. Gurnuće te i bacati sa niskih visina... ali, dijamant teško može biti ogreban. Čistina je čistina.
Najbolji si učitelj sam sebi. Iako ćeš uvijek biti ništa više od učenika.
Pruži drugima pravo na četiri greške. Zašto četiri? Pa, pet bi bilo mnogo brate!
Budi svjestan blizine gubitka.
Zaljubljivaće se u tebe... neko za sva vremena. Čuvaj te takve, podari im sebe. Samo tren dovodi do spasenja.
Promašenih imena je puna planeta... zato što su srca ostala ljubavi gladna. Misli nikada neće ispuniti pejzaži i putovanja... tek kad krv sa umom uhvati ritam.
Gdje god pošao bićeš tužan, ako nisi sebe u nekome stigao. Dom je u tvojim i naličnim očima.
Ako sve ukazuje da odeš iz života koji vodiš... ma koliko ti se ostaje. Idi. Idi pet minuta ranije. Ne zadržavaj se nigdje gdje ti mjesto nije. Nije to tvoja priča.
San je iluzija... i ne veni zbog nikoga radi ničega. Java je dovoljno meka da je izvajaš onako kako treba... i napraviš divan za sebe... i još nekoga.
I nije, nije samoća pogrešna... već prisustvo sa pogrešnima.
Pažljivo gledaj u one koji mijenjaju svijet dodirom bez dodira... od njih ćeš naučiti kako sitna so začini prostor oko sunca.
Hodaj uz vrijeme sa svim borama... nećeš nigdje stići šćućuren u ćoškovima. Starost i smrt su neminovni... ali je prisustveno trajanje prolazna opcija.
Da li si znao da je prvobitni klavir konstruisao čovjek koji nije umio da svira? Sjeti se ovoga kada pomisliš da je život komplikacija. Nije... samo ti treba talenat da saznaš gdje i kod koga stanuje tvoja muzika. Prepusti se tim rukama... i reci sebi vrlo važnu stvar... reci - oprosti na strahu, stigao sam.
(Autor je književnik)