Roman „Zelena čoja Montenegra”, knjiga o zanimljivom prijateljstvu crnogorskog knjaza Nikole I Petrovića i Osman-paše Sarhoša, zarobljenog u bici na Vučjem dolu u julu 1876, u izdanju izdavačkih kuća „Obodsko slovo”, „Štampar Makarije”, „Nova knjige” i „Kosmos izdavaštvo”, od danas se može kuputi uz „Dan” na svim prodajnim mjestima štampe u Crnoj Gori. Čitaoci „Dana” i poklonici lijepe književnosti imaju priliku po povoljnoj cijeni da obogate svoje kućne biblioteke, ali prije svega da oplemene svoj duh i dušu, jednim od najboljih štiva koje je izašlo iz pera Moma Kapora, jednog od najtalentovѕanijih i najznačajnijih romanopisaca i književnika Jugoslavije.
Istovremano, to je povijest o Zulfikaru Zuki Džumhuru, jednom od najvećih crtača, karikaturista, putopisaca, pripovjedača, nekadašnjoj televizijskoj zvijezdi i umjetniku življenja, koje je iznjedrila Jugoslavija i Bosna i Hercegovina. Ovo je i istovremeno i pripovjest o prijateljstvu Kapora i Džumhura, koji su 1967. godine napisali i istoimeni filmski scenario o sudbini turskog generala u zarobljeništvu u Crnoj Gori.
Kaporovo umijeće fascinacije zasniva se na različitim znanjima i istančanim darovima opažanja i raščlanjavanja stvarnosti i oblika života, njegovih pojavnih formi i dubina. Svjedočeći uvjek iz vremena, Kapor našem vremenu dodaje njegovu zaboravljenu povezanost koja u formama svakodnevnih gestova, pamćenja i likova oblikuje njegove junake i obilježava njihovu sudbinu. Kaporova pristrasnost kao pisca od one je pristrasnosti koja je na strani čitaoca, na strani onih oblika oslobađanja od predrasuda koje bi da nas odvežu od emocija i čistote neposrednosti i bliskosti malih stvari i topline mitologija preživljavanja. Kaporov sentimentalizam i elegantna ironičnost su oblik odbrane od nerasudnih snaga svijeta zla i života.
Kako je zapisao u pogovoru za ovu knjigu Sava Babić, ugledni sprski pisac, pjesnik, prevodilac i profesor,
„ `Zelena čoja Montenegra` Moma Kapora je čudesan primjer koliko stvaralačkih linija je pokrenuto i s koliko se lakoće ukrštaju, poput razigrane ruke crtača koja ostavlja naznake duha umjetnika, a sve ne naizgled spontano, bogomdano, prozračno i razumljivo”.
– Reći da je Momo Kapor napisao svoj najbolji roman, znači jedino individualni stvaralački napredak; zato treba reći da je onaj briljantni i šarmantni pisac književnih feljtona napisao isto tako takvo djelo, ali ‒ roman! Ali kako reći čitaocima šta sadržajno obuhvata ovaj roman? Ako se kaže da je obuhvaćeno vrijeme od bitke na Vučjem dolu (16. jula 1876) pa do danas, a sve to na nešto više od dvjesta stranica ‒ nismo rekli gotovo ništa o romanu.
Istorijski roman? Ma nije! Istorija je samo jedna linija – naveo je on.
Takođe, piše Babić, nije greška ako se tvrdi da je „Zelena čoja Montenegra” i Kaporova memoarska priča o tome kako su Zuko Džumhur i on pisali jedan scenario - „jer je zaista o tome riječ, ali i to je samo jedna linija”.
– Ako se kaže da Momo Kapor `prepisuje` djelove zajedničkog scenarija i da se tako razrasta specifična 150 proza s obiljem komentara ‒ i to je tačno, ali, opet, samo je jedna od linija romana. Ako se kaže da je to roman o Osman-paši Sarhošu koga su Crnogorci zarobili u pomenutoj bici, pa on tavori kao zarobljenik knjaza Nikole, njegovog školskog druga s vojne akademije u Parizu ‒ takođe je tačno, samo kao jedna od bezbroj linija romana. Ako se kaže da su brojni medaljoni posvećeni samom liku neobičnog i izuzetnog Zuke Džumhura, kao najljepši omaž Kaporovom prijatelju po peru i pisaćoj mašini i još po mnogo čemu ‒ biće ponajprije tačno, ali opet kao jedna od značajnih linija samo. Ako se kaže da je to roman o Crnoj Gori i Crnogorcima, o junacima i osvetnicima, o glavarima i vojvodama od negdašnjeg knjaza i kralja Nikole pa do današnjeg arhitekte i princa Nikole ‒ opet će biti tačno, ali tek približno. I da ne nabrajamo u nedogled: sve je to tačno, sve je u redu, sve se to odista krije u romanu, ali u čemu je onda tajna? U onom neuhvatljivom što izmiče čitaocu ili analitičaru, u onome što tvoraštvo i jeste: Kapor je spojio i ukrstio mnoge linije, pretapanja su mnogobrojna, efekti takođe – primjećuje Babić.
S.Ć.