GUSINjE – I ove godine 13. jula održan je tradicionalni sabor na Alipašinim ili gusinjskim izvorima. Što zbog kiše, što spleta drugih okolnosti, sabor nije bio ni izbliza posjećen kako je to bivalo u nekim, kako mnogi kažu, srećnijim vremenima. Dođu tu zavičajci iz cijelog svijeta, jer je to za njih vi­še od obi­ča­ja. Postavljeni su štan­do­vi i ša­to­ri, improvizovane tezge, gdje može da se kupi hra­na s ro­šti­lja i ra­zna pi­ća, čuje ži­va mu­zi­ka i zaigra­ju zavičajna ko­la, dru­ži­ i upo­zna­. Nekad je bivalo da se tu tog dana sklopi i po više brakova, ali sada toga nema.
Kod naj­ve­ćeg led­nič­kog vre­la u Evro­pi i ove godine našao se poznati humanitarac iz Njujorka Bajram Babi Koljenović, sa suprugom Đukom i svastikom Fanom koja sa porodicom živi u Švedskoj. Koljenović kaže da svake godine odmor tempira da je u zavičaju i na Alipašinim zvorima za 13. jul i 2. avgust kada su sabori. On lokalnoj upravi najviše zamjera što jako malo radi na valorizaciji prirodnih ljepota Gusinja.
– Evo, kako mi pričaju ovdje, cijelo proljeće je bilo sunčano i fino, i umjesto da se tada nešto radi oni to rade ovih dana. Isključe nam vodu povazdan, kažu pucaju vodovodne cijevi, a kad smo mi iz dijaspore tražili da oni samo urade projekat a mi ćemo investirati, odbili su kao i puno toga. Evo na izvorima pala kiša i napravilo se blato, a sve to se moglo riješiti sa nekolika kamiona šljunka. Mi iz dijaspore sakupljamo i dajemo pare a kad dođemo ovdje nigdje ništa značajnije da vidimo da je urađeno. Može se uraditi i parking, neke klupe, igraonice za djecu, nešto da privuče gosta. Ovako izgleda kao da se radi da se gost odbije.Evo, mostić preko otoka mi smo finansirali, samo sam je dao 500 dolara, ali je slabo urađeno. Ovdje je samo velika priča, veliko ime Gusinje, Izvori, Grabaje, Grlja, a da tu dovedete goste samo možete da se zastidite – negoduje Koljenović.
On se prisjeća kako je ovdje na izvorskoj obali, nekad prije oko 45 godina bila kafana brvnara, sa terasom i nekolike stepenice kojima se išlo u vodu gdje su se pića hladila, da se onako sa stepenica moglo dohvatiti.
-Tu u kafani i na terasi se sjedjelo, pilo, mezilo i uživalo, a sad ni kafane, ni naroda, niti išta da vas privuče. Drugo je što je ovo naš rodni kraj pa nas privlači svaka ova čuka, drvo i brdo, ali za stranca ovdje nema od provoda i odmora ni riječi - priča Bajram Babi Koljenović.
Za štimung bili su zaduženi po­zna­ti gu­sinj­ski mu­zi­čari i pjevači Ri­fat i Veri Be­hlju­lje­vić. Kažu slabo je pa­ra pa i pazara, a i kiša je učinila svoje. Sve to je kažu nekako i normalno, ali nije da dođu opštinski inspektori da naplate mjesto za tezgu bez obzira što ništa od uslova nije stvoreno, a čak ni prostor nije definisan čiji je.
– Ov­dje svi­ramo pre­ko 40 go­di­na, ali ova­kvu krizu ne pam­timo. Kri­za je i u svi­je­tu, a nama da ne pričamo. Ne­kad se ov­dje igra­lo i po ne­ko­li­ko ko­la isto­vre­me­no jedno pored drugog, da se ni­je mo­glo raz­mi­nu­ti od na­ro­da, a da­nas jedva i da se i za­i­gra­lo. No sve to nekako i da se razumijem, ali da dođu inspektori na današnji dan da naplate taksu, kad se ni tri kola nijesu odsvirala, to je van pameti. Pogotovo je van pameti da se naplaćuje prostor koji je totalno neuređen, ništa vam nije omogućeno za nesmetan rad. Ne zna se ni čije je, opštinsko ili privatno –raz­o­ča­rani su Be­hlju­lje­vići.
Izvori se u po­po­dnev­nim sa­ti­ma pre­se­le u cen­tar Gu­si­nja –kafiće i druge ugostiteljske objekte, gdje, ako vrijeme dozvoli star­tuje i ču­ve­no Gu­sinj­sko kor­zo, ko­je tra­je do sre­di­ne av­gu­sta, ka­da za­vi­čaj­ci od­la­ze svo­jim de­sti­na­ci­ja­ma, bar ma­lo is­pu­nje­ni za­vi­ča­jem i sa željom da i na­red­ne go­di­ne budu opet tu, kod Alipašinih izvora.
N.V.