- Piše: Milisav S. Popović

Šta će vaše strahove najbolje da izliječi? Slične bojazni u drugima. Ako imate načina, vid da ih primijetite - shvatićete da pred ogledalom užas nije toliko grandiozan. Nikada ne prelazi visinu vaših leđa, zapravo, nisu vam ni do struka. A opet, treba naći isti kalup, naličnog čovjeka, da se dobro zagledate u sebe... gledajući u njega.
Gdje onda počiva snaga u iskupljenju od spoticanja?
U damarima... pa čak i ovdje... u damaru od slova.

* * *

-Riječi su sve što zbilja posjedujete. Ništa drugo. Čim usta napuste, postaju dio priče o vama. Formulišite rečenice tako da iskrenosti ne fali... ali pravite sitne kaskade. Da se zaštite. Do momenta kada potreba za štitovima prestane.
-Ljudi će vam ulaziti u život... mnogo njih možda. Lažno su nas naučili da samo najbolji ostaju... Nije tačno. Prave morate da napravite. Pametno izaberite pogrešne. Tu je neophodna vještina. Jer, znate šta... i vi ste sami jedna izgužvana košulja. Spona među slomljenima je najjača kičma u ovom zjapećem ponoru šetajućih ožiljaka.
-Uče nas da moramo voljeti sebe. I da je u pitanju aksiom i mjera svih mjera. Kako opasna formulacija. Mi postajemo ono koga i šta zavolimo u drugima. Ljubav, kao i dobrota su reflektne... zbog njih, zbog svega toga ćete postati bolja osoba.
-Loše misli su dio uma... Ne mogu se izbjeći, ali valja ih iz centra mozga premjestiti u jednu od sporednih ulica. Neka koračaju s vama... uporedo. Magistralu prepustiti nadanju, željama i vedrim mislima.
-Postoje prelijepi ljudi. Ali ima i onih manje lijepih koji nose nešto što je više od toga... U rječnicima se nazivaju „matsia“ - skromna ljepota što je od najljepše punija. Ako ih poznajete, čuvajte ih do kraja života.
-Sve ima svoj kurs. Istina. Ali kompas nije samo u tvojim rukama.
-Ne možeš biti čovjek, a da nisi plesao sa đavolima.
-I fukara smatra da zaslužuje anđeoska krila.
-Konstantno zajedništvo uobičajava odnos. Davi ljubav. Kada se odredite za zajednički život... pet dana budite skupa... u ona dva -svemu dajte oduška. Neophodno je provjetravanje pora da bi koža želje disala. Da bi potreba za voljenim bićem ostala neophodna.
-Uvijek budi spreman na promjene... ali ponesi tovar hrabrosti. Nagle stvari dođu odmah, makar im trebalo dvadeset godina... činiće se da su došle prerano. Nisu, samo si zaboravio da više ne moraš da budeš skrhan... i nepotrebno bolesan.
-Ono što tražiš - naći će te. Ono od čega bježiš stići će te. Opredijelio se ili ne... isto ti je.
-Nađi umjetnost u sebi... Njome izvedi stvari koje izgovoriti ne možeš. Privući ćeš izgubljena srca. Tako ćeš iz plamička da se pretvoriš u plamen svetionika.
-I treba li ti zbilja samo druga polovina? Natapa li se time tvoja suština? Što ne naći nekoga ko je gotova priča... jedna cjelina. Pa da tvoju iz gusjenice preinači u leptira. Dvije cjeline radi krasote smisla... e to je silina! Kao vjetar i vjetrenjača.
-Kada udari poslednji čas, mnogi prije odlaska u mrak puste dvije suze. Jednu, što nosi malo meda, predstavlja vascijeli plač zbog prestanka ljepote života... druga, daleko teža (gorka i mutna), ostavlja trag zbog zgrčenog disanja. Odradi sebe onako kako ti je istinska volja... da bi ti samo jedna suza na kraju potekla... ona zbog sladi provedenog trajanja. Kada uspomena milo boli, jer je bila prelijepa.
-Odigraj četiri lica pred znatiželjnim očima... ispobrkaj sebe jedanak u ulozi lude, suca, junaka i ranjenika. Ako te takvog zavole... odredi onda kome ćeš da podariš najveličanstveniju od svih uloga - to prikriveno lice što ti je zapravo suština. Ta tvoja peta priroda... da si iz redova čarobnjaka gromovnika. Jer, magija u tebi je već odavno potpuna.
(Autor je književnik)