U okviru koncepta ovogodišnjeg dramskog programa – predstavljanje klasičnih djela u savremenom rediteljskom čitanju, Grad teatar priredio je i omaž Branislavu Nušiću, kojim je obilježio 80 godina od smrti jednog od najvećih komediografa ovog prostora. Ovaj put budvanska publika imala je priliku da pogleda inscenaciju Nušićeve „Autobiografije” u režiji Predraga Štrbca. U jednoiposatnoj igri ansambla Srpskog narodnog pozorišta publika je vidjela dijelove Nušićevog života kako ih je sam pisac zapisao – na originalan i humorističan način, i sa dozom ironije i gorčine. Jer, pišući o svom životu od rođenja, pa do smrti, veliki komediograf istovremeno daje i kritiku našeg društva i mentaliteta.
Nadasve uzbudljiv životni put Alkibijada Nuše, alijas Branislava Nušića, reditelj je „spakovao” u kabare, pa je uz glumce - Milovana Filipovića, Nebojšu Savića, Milana Kovačevića, Sonju Damjanović, Sanju Mikitišin i Višnju Obradović, i muzika koju na klavinolu izvodi na sceni Aleksandar Bahun, takođe „igrala” ulogu. Jedno od obilježja predstave svakako je i poigravanje sa našim savremenim svijetom, pa u tako „dopunjenoj” Nušićevoj biografiji vidimo i teme globalizma, političke korektnosti, korupcije…Pjesma „Tamo daleko” više ne označava čežnju za Srbijom, nego za nekim drugim, uređenijim i bogatijim društvima i zemljama, u koje mladi ljudi žele da odu u potrazi za nekim boljim, sigurnijim životom.
Kako je poslije izvođenja predstave istakao Štrbac, Nušić kao rijetko koji pisac sa ovog prostora poznaje naš balkanski mentalitet u svim njegovim nijansama i karakteristikama, a kako se on ne mijenja tako brzo, onda se u njegovim djelima i danas prepoznajemo na vrlo aktuelan način. – To Nušića stalno čini i našim savremenikom, i daje mogućnost pozorištu da se na bazi onoga što je pisao dalje poigrava, unoseći elemente naše svakidašnjice. Zato Nušić neprekidno ima i dobru komunikaciju s publikom, kao što je i ova „Autobiografija” sjajno primljena od budvanske publike – rekao je Štrbac, ističući da ova predstava ima više poruka.
– Najvažnija od njih, kako je izjavio, jeste da čovjek spozna svijet u kojem živi onakav kakav zaista jeste, a ne kakav bi on želio da bude. Jer, samo se takvim sagledavanjem taj svijet može mijenjati da postane bolji, i u našem ličnom, i u političkom i društvenom kontekstu – rekao je Štrbac.
Glumac Milovan Filipović, bio je zadovoljan reakcijom publike.
– Mi smo predstavu malo bazirali i na položaju pisaca danas, ali i umjetnika generalno, i na nekoj opštoj klimi koja je danas dominantna prije svega u Srbiji. Kako su pokazala brojna gostovanja ove predstave po regionu, tu klimu publika svuda jako dobro prepoznaje, jer stvari kao što su korupcija, društvene i političke igre i manipulacije, svi jednako živimo. Ali, ta situacija se ne odnosi samo na ove naše prostore nego, nažalost, i globalno, a mi smo našom predstavom željeli da malo zabavimo publiku onim poznatim nušićevskim humorom, koji ismijavajući naše neprolazne, možda vječite ljudske mane, lako dobacuje i do našeg, i dalje prilično „sumnjivog vremena”. Ali, željeli smo i da joj poručimo da malo porazmisli o svijetu u kojem živimo, da ne nasjeda na populizam i propagandu političara, i da taj svijet pokuša sama da mijenja, jer niko naše živote i naša društva neće učiniti boljima, nego mi sami – izjavio je Filipović.
Ž.J.

Univerzum bezbrojnih kombinacija

Nespornu činjenicu da su književnu scenu u regionu u 2017. obilježili upravo novi, mladi pisci, koji su svojim debitantskim romanima osvojili prestižne nagrade i skrenuli pažnju publike i kritike, promovisao je ove godine i književni program Grada teatra. Tako je nakon Dejana Atanackovića i Filipa Grbića na Trgu pjesnika predstavljen i roman Vladimira Vujovića „Silencio”.
Pažljiva čitalačka publika ovog darovitog ljekara iz Bara poznaje po kratkima pričama koje je objavljivao u časopisima „Povelja” i „Logos”, a najveću pažnju književne javnosti dobio je romanom „Silencio” koji je bio u užem izboru za NIN-ovu nagradu. Njegov debitantski roman objavljen je u ediciji „Prva knjiga” Matice srpske, a kako je istakla Vesna Pavićević, profesorka književnosti koja je s Vujovićem razgovarala na Trgu pjesnika, izborom za jednu od najprestižnijih književnih nagrada u regionu Vujović se našao u društvu renomiranih pisaca kao što su David Albahari, Vladimir Pištalo, Vida Ognjenović, Jovica Aćin...
– U svom najvećem dijelu roman predstavlja jedan segment iz života slavnog šahiste, zapravo, njegov povratnički meč, koji se dogodio poslije dvadeset godina od kada je postao svjetski šampion u šahu, pobjedivši Borisa Spaskog u Rejkjaviku. Taj meč, za one koji duže pamte i sjećaju se devedestih godina, odigran je jednim dijelom i na Svetom Stefanu, tako da su Sveti Stefan i Crna Gora jedna od pozornica zbivanja u ovom romanu, i po tom osnovu uzuzetno je zanimljivo upravo ovdje u Budvi, i na Trgu pjesnika, predstaviti ovu knjigu – istakla je Pavićević.
Predstavljanje pred budvanskom publikom Vujović je počeo čitanjem odlomka iz prologa svog romana, i kako je izjavio, nije neobično što „Silencio” počinje upravo scenom ulaska Bobija Fišera u biblioteku.
– Bobijev ulazak u biblioteku može se posmatrati i kao ulazak u svijet nebrojenih kombinacija, kako šahovskih, tako i onih koje pružaju književnost i bezbroj knjiga koje svaka biblioteka čuva. I dok sam razmišljao i pisao o tome šta za mene znače biblioteke, sjećao sam se izjave Džojsa koji je negdje rekao da je svoj najpoznatiji roman „Uliks” pisao tako da, ukoliko bi u nekoj katastrofi svijet bio uništen, da bi na osnovu njegovog romana mogli da ga obnove. To je samo jedan roman, i pruža takvu mogućnost, a koliko samo u jednoj biblioteci postoji različitih svjetova, gradova, univerzuma. Isto to, naravno, pruža i sloboda šahovskih kombinacija, ili šahovske table, i mislim da može da se napravi određena paralela između ta dva svijeta, književnog i šahovskog – rekao je, između ostalog, Vujović.
A.Ć.