-Piše: Veselin Lazarević

Nedjelju dana prije nego što je otkriven njegov leš, Kurt se prijavio na terapijski tretman na jednoj holivudskoj klinici za rehabilitaciju, u kojoj se problemi pacijenata rješavaju uz učešće članova porodice i prijatelja. Dva dana nakon prijema, prilikom jedne takve terapije, naljutio se na članove benda i pobjegao, preskočivši ogradu klinike. Nije stupio u vezu čak ni sa Kortni... Policijski izvještaj kaže da je Kurt „kupio pušku i da može biti opasan po okolinu”. Kortni je unajmila više privatnih detektiva da bi pronašla muža, ali uzalud. Jedan stariji policajac, koji je poznavao Kurta, reći će: „Po meni, on nije bio neko ko se izgubio, već neko ko ne želi da ga pronađu”.

PORUKA PISANA CRVENIM MASTILOM

Izjutra, 8. aprila 1994., u petnaest do devet, u vili u koju su se Kobejnovi doselili u januaru te godine, stigao je električar. Trebalo je da izvrši sigurnosne radove. U posebnoj kući iznad garaže, kroz staklo na vratima primijetio je nešto neobično. Prvo je pomislio da je to nekakva lutka iz izloga, a zatim, ugledavši krv kod desnog uha, ostao kao ukopan... Soba u kojoj je inače bio namještaj bila je potpuno prazna. Kurt Kobejn se nalazio u uglu sa puškom na grudima. Na sebi je imao farmerke, košulju i konvers patike. U sobi je bilo tiho, čuo se samo TV s druge strane kuće. Pored njegovog tijela ležala je lična karta, kompjuterska igrica, zlatnozelena igračka i kasete, među kojima i jedan primjerak albuma „In Utero”. Pored njih bila je i poruka, pisana crvenim mastilom i zabodena u prevrnutu saksiju. Tijelo mu je odneseno na zvaničnu identifikaciju, zbog teških povreda lica. Bila je potrebna provjera otisaka prstiju. Sjutradan je Kortni Lav za MTV izjavila da bi Kurt i sada bio živ da je neko bio pored njega u njegovim najmračnijim trenucima. Radio-stanica KROQ u Los Anđelesu cijelog tog dana puštala je „Nirvanine” albume. Sledeće večeri u Paviljonu Sijetl Fleg 5.000 obožavalaca – kako tinejdžera tako i srednjovječnih – pojavilo se sa svijećama u znak sjećanja na Kobejna.
Za to vrijeme, u drugom dijelu grada, članovi njegove najuže porodice i oko dvjesta prijatelja prisustvovali su obredu priređenom u crkvi. Nakon sveštenikovog govora, Kris Novoselić je pročitao kratak govor u ime kolega i prijatelja. Zatim je Kortni, obučena potpuno u crno, pričala anegdote o svem mužu, čitala stihove njegovih omiljenih pjesnika i djelove Biblije. Na kraju je Deni Goldberg, menadžer grupe, dodao obredu epitaf, kratak, ali rječit, kada je rekao kako misli da bi se Kurt Kobejn mnogo ranije odselio sa ovog svijeta da nije sreo Kortni Lav.

OD LjUBAVI DO MRŽNjE

Net Buš je mjestašce 55 kilometara udaljeno od Memfisa (država Tenesi u SAD). U njemu je prije 62 godine rođena Tina Tarner, „crna kraljica ritma i bluza” svojevremeno, a danas „kraljica rok muzike”. Odmalena je morala da se zlopati sa životnim nedaćama: da trpi vječite svađe i tuče svojih roditelja, da žali za sestrom odbjeglom od kuće, da se čuva zlih namjera rasista na američkom jugu i ko zna šta još.
– Ja sam praktično odrasla sama. Morala sam sama sebe da štitim, da sama odlučujem šta je to što mi se sviđa, a što ne... – govorila je svojevremeno Tina.
Drugi dio tmurnog poglavlja, za Tinu Tarner započeo je u desetoj godini života, kada je upoznala Ajka Tarnera, svog budućeg muža, inače menadžera, gitaristu i vođu grupe, u kojoj je Tina ubrzo počela da pjeva. Ova intimna i profesionalna veza, trajala je punih šesnaest godina.
U svojoj autobiografskoj knjizi pod nazivom „Ja, Tina”, pjevačica se prisjeća kako njenom mužu nikada nije bila dovoljna jedna žena, pa čak ni dvije, ako je postojala mogućnost da ima i neku treću! To još i nije bilo najgore: Ajk je imao tešku, pretešku narav i ruku, kao i ružan običaj da svoj bijes iskaljuje na Tini. Sve je počelo da se komplikuje sedamdesetih godina 20. vijeka, kada je Ajk počeo da konzumira velike količine kokaina. Sem toga, bio je ljubomoran što je Tina bila oličenje grupe „Ajk i Tina Tarner”, bez obzira što je on pravio muziku i pisao tekstove. Publika je ludovala za Tinom i njenim ekstravagantnim nastupima. Umjesto da čuva „zlatnu koku” koja je donosila zelene šušteće dolare, Ajk je bivao sve sluđeniji. Nije sebi nikad oprostio što ne zna da pjeva (nešto poput Gorana Bregovića), i dao bi čitavo bogatstvo, možda i pola života kad bi, kojim slučajem, viša sila uslišila njegove molbe da mu podari vokalne sposobnosti.
Sa Ajkom Tarnerom je ostala do jula 1976. godine. Njihov raskid je bio dramatičan: bili su u kolima i išli ka jednom restoranu, u kom je trebalo da večeraju. Ajk joj je ponudio malo čokolade, ali je Tina odbila, zbog čega je dobila pljusku po licu. To je bila sitnica prema mnogim stvarima koje joj je Ajk priređivao. Od udaranja pesnicom i nogama do besomučnog udaranja bejzbol palicom i svim što bi mu, prilikom tih nerazumnih trenutaka, bilo pri ruci...
(Nastaviće se)