Predstavama koje će ostaviti pečat izuzetnih ostvarenja koja smo vidjeli u Dramskom programu ovogodišnjeg Grada teatra, kao što su „Medeja” Olivera Frljića, „Barufe” Vita Taufera, „Sumnjivo lice” Jagoša Markovića, „Dnevnik jednog luđaka” Marjana Nećaka, „Krvavih svadbi” Igora Vuka Torbice…, pridružuje se i nova inscenacija remek djela Miroslava Krleže „U agoniji”.
Jedan od najizvođenijih i kritički najbolje ocjenjenih dramskih tekstova velikog barda ovdašnje književnosti, koji pripada njegovom ciklusu o Glembajevima, stigao je na budvansku scenu kao autorski projekat troje sjajnih hrvatskih glumaca, Nele Kocsis, Ozrena Grabarića i Darka Stazića, a urađen je u koprodukciji Putujećeg kazališta i Centra mladih Ribnjak u Zagrebu. Oni su u crkvi Santa Marija oživjeli uzbudljive Krležine likove – Lauru Lenbahovu, barona Lenbaha i advokata dr Ivana pl. Križovca, koje su dramaturški obradili i režirali. Vječnu priču o fatalnom ljubavnom trouglu, patnji koja prožima ljude, društvenim usponima, sukobima i padovima, Nela Koscis, Darko Stazić i Ozren Grabarić smjestili su u Laurin krojački salon - cijela predstava odvija se među iseckanim tkaninama, šnajderskim lutkama, mašine „singerice” i visokim lampama, pa se prostor Santa Marije pokazao kao izvanredan za njihovu verziju kultne Krležine drame.
U toj intimnoj, minimalističkoj i sugestivnoj scenografiji (potpisuje je Petra Kriletić), publika ulazi u život troje junaka, postajući svjedok njihovih bolnih sukoba, ogoljenih rasprava i raspada njihovih života. U redigovanom Krležinom tekstu (izbačeni su likovi Madelin Petrovne, Marije i nijemog prosjaka), u središtu priče su emotivni i psihički lom Laure Lenbahove, koju Nela Koscic bravurozno dočarava. Monologom koji govori o mogućoj ljubavi, Ivanovoj prevari i njenom vlastitom slomu, oduševila je i budvansku publiku.
Kako je Nela Kocsis izjavila poslije izvođenja predstave, lik Laure Lenbahove joj je i privatno veoma poseban, a ne samo zbog priznanja koje je dobila za ovu ulogu (Nagrada hrvatskog glumišta, Nagrada „Fabijan Šovagović”, Nagrada „Veljko Marinčić” Festivala malih scena u Rijeci).
-Ulogu Laure prihvatila sam s velikim oduševljenjem, jer je ona jedan od najboljih likova u domaćoj dramskoj literaturi, a s tim monologom Laure sam prije dvadeset šest godina polagala prijemni ispit na pozorišnoj Akademiji, pa me za taj tekst vežu prilično emotivne uspomene. Mi smo ovu predstavu radili s mnogo energije i entuzijazma skoro godinu dana, istraživali smo, eksperimentisali, i nastojali da ona ne bude samo lijepo intonirana savršeno izgovorenim „krležijanskim” rečenicama, nego da prije svega ima emotivno pokriće. Cilj nam je bio stvoriti uzbudljivu, živu, dramatičnu predstavu koja će biti drugačija, a ipak ostati „krležijanska”. Naš trud se na kraju isplatio, naša verzija „U agoniji” doživjela je više od šezdeset izvođenja, i sjajne reakcije publike na svim gostovanjima. To se pokazalo i na festivalu Grad teatar, i jako mi je drago što smo i u Budvi mogli da pokažemo šta smo uradili – navela je ona.
Za Nelu Kocsis, najuzbudljivije u liku Laure nije samo njeno samoubistvo, nego i sama odluka da tako okonča život.
- Laura Lenbahova je žena razočarana svojom sudbinom, ali u javnosti hrabro i časno podnosi društvenu degradaciju radeći u svojoj krojačnici. Njen muž, baron Lenbah je alkoholičar, kockar, bivši konjički pukovnik i zatvorenik koji se ne može prilagoditi novonastaloj društvenoj situaciji. Laurin intimni prijatelj, advokat Ivan pl. Križovec je inteligentan i topao filozof koji se uspio snaći u društvu i ostvariti određeni društveni status, ali on ne razumije njenu ogromnu čežnju za njim i njegovom ljubavlju, kao ni bol koji zbog toga osjeća. Zato Laurina odluka ostavlja puno pitanja publici za drugačiju interpretaciju Krležinog djela - je li prevara učinila Ivana pl. Križovca zločincem, poput baruna Lenbaha, jesu li Lauru, zapravo, na neki način ubili obojica, i muž i ljubavnik, iako je sama potegla pištolj, da li je ona žrtva muškaraca koji joj nisu pružili ljubav, ili je možda Ivan iskreno volio, ali je drugačije doživljavao ljubav od nje, pa se nisu spojili na pravi način… Zanimljivo je, svakao, naći odgovore na ova pitanja, a ostavljamo da ih pronađe sama publika – istakla je Koscic.
Glumac Darko Stazić, na čiju je inicijativu i napravljen ovaj autorski projekat, ulogom barona Lenbaha vratio se na scenu poslije pauze od 25 godina.
-Moram prije svega reći da sam oduševljen prijemom publike na Gradu teatru, i da nam je bila čast da našu predstavu igramo na ovom festivalu. Ona ima odličan život i na matičnoj sceni i na gostovanjima, jer Krleža uvijek ima publiku. Ali, moram reći i to da je pritisak bio prilično veliki dok smo je stvarali, jer je predstava naš autorski projekat koji smo radili bez reditelja, i sva dramska rješenja napravili smo sami –istakao je Stazić.A.Ć.

„Mit” rečenice

Glumac Ozren Grabarić, koji je publiku Grada teatra oduševio ovog ljeta i izvođenjem Gogoljevog „Dnevnika jednog luđaka”, za lik advokata Ivana pl. Križovca dobio je Nagradu „Veljko Marinčić” za najbolju mušku ulogu na festival Malih scena u Rijeci.
-Darko Stazić i ja već godinama vodimo razgovore o tome šta su glumačke vještine i glumačke iskrenosti, u tim razgovorima doticali smo se i jednog mita koji nesumnjivo postoji, a to je da je Krležina rečenica komplikovana, teška, mračna, nepotrebno dugačka, zapravo, kako nije savremena, i obojica smo smatrali da to nije tako. Ovom predstavom smo to i dokazali, ali smo htjeli i da pokažemo jednu pravu, fatalnu ljubavnu priču, i ljubavni trougao, koji je oduvijek postojao, i koji će postojati – izjavio je Grabarić.