KOTOR – Plesno veče održano u divnoj atmosferi koju je svojom svirkom „naštimovao“ kotorski bend „Toć“ – na mjesečinom obasjanoj i zastavama bivše Jugoslavije i Crne Gore ukrašenoj Muljanskoj rivi – okupilo je brojne ljubitelje muzike, plesa, igre i druženja, ali i dobrog zalogaja. Svojom razigranoćšu, veselošću i ljepotom pokreta prednjačili su mladi volonteri NVO „Naša akcija“, koji su osmislili program u saradnji sa Mjesnom zajednicom Muo. Mladi plesači koji su se zagrijali tokom grupnog plesa „zumbe“, rashladili su se kupanjem u moru tik uz rivu, a zatim nastavili s druženjem.
Posjetioci i turisti, domaći i stranci, kao i mještani, svojim su prisustvom podržali humanitarni karakter večeri, dajući po dva eura za pjat pašte sa morskim plodovima. Mještanka Dragica Pavićević, kuvarica po struci, pripremila je jelo od osam kilograma pašte i 40 kilograma morskih plodova, koje su dijelile volonterke. Za stolovima na pjeni od mora ljudi su uživali uz čašu domaćeg vina, uz zvuke koračnica i poznatih melodija koje su izveli članovi orkestra Gradske muzike Kotor. Muzičari su prodefilovali priobalnim putem duž Mua, kako bi i stariji mještani, koji nisu u mogućnosti da izađu vani, mogli da uživaju u pitkim zvucima. Najrazigranijem plesaču večeri, dvoipogodišnjem Andreju Krivokapiću tortu je u ime Mjesne zajednice uručila Zdenka Janković.
– Sezona je pri kraju, i poslije Bokeljske noći sve „kalaje“ (jenjava), manje su gužve, te su ovakve manifestacije dobre da se održi dobra atmosfera za turiste. Malo plesa, igre, muzike uz jelo i piće, dovoljno je za lijepo druženje, kaže dirigent Dario Krivokapić. Ideja da se ovo veče posveti Andriji Mauroviću, jugoslovenskom strip-crtaču rođenom u naselju Muo, potekla je od slikara Zvonka Petovića, koji takođe živi u istom naselju. Tokom večeri sakupljeno je oko 200 eura, a uz priloge JP Komunalno i Udruženja strip-crtača iz Herceg Novog, ta suma je „porasla“ na 350 eura – objašnjava Milorad Mišo Krivokapić, predsjednik mjesne zajednice.
– Zvonko Petović je predložio da se postavi spomen-ploča na rodnu kuću Andrije Maurovića. Starije generacije ga pamte po animiranim filmovima „Medo i Slavica“, jer on je uspješnu karijeru nastavio u Zagrebu, gdje je i umro. Bio je jedan od pionira crtanih stripova na teritoriji Jugoslavije. Dogovorili smo se sa vlasnikom kuće, pilotom Brankom Đurovićem, koji nam je odobrio postavljanje spomen-ploče. Sredstva su najmanji problem, papirologija nam otežava realizaciju ove ideje, ali se nadamo da ćemo, uz saglasnost Opštine Kotor i nadležnih ustanova kulture i to lako završiti – kaže Krivokapić.
Petar Raičević, volonter NVO „Naša akcija”, srednjoškolac iz Podgorice, koji je odradio cijeli KotorArt festival, puna dva mjeseca, i ovoga puta dao je svoj maksimum kao „face artist“, iscrtavajući svoje lice i lice drugarice Milene Mandić likom „Skeletona“ (na čemu mu mogu čestitati i akademski slikari), kao i vođenjem „fleš-moba“, grupnog „zumba“ plesa u jednostavnoj koreografiji. Uz miks nekoliko pjesama u vrelim ritmovima, cijelu rivu zauzelo je 40 volontera sa Petrom na čelu, a pridružili su im se i plesači sa strane.
Prethodnih godina manifestacija „Muljansko plesno veče“ je podržala projekat „Male biblioteke na otvorenom“, sakupljene su donacije za socijalno ugrožene porodice u lokalnoj zajednici, kao i donacije za zemljotresima ugroženo stanovništvo u Italiji. Plesno veče je realizovano kroz projekat „Edukacijom i aktivizmom za ljepši grad i bolju budućnost“, čiji je pokrovitelj Opština Kotor. M.D.Popović

Druželjubiva primorska fešta

– Bend je svirao perfektno, pjevač je odličan, čak mi je nekoliko puta dao mikrofon da zapjevam refren, tako da sam oduševljena, prava druželjubiva primorska fešta – kaže Vesna Stevanović, koja ljetuje u Stolivu. Prvi put je na ovoj fešti zahvaljujući prijateljici Katarini Sarić, koja je po nju došla iz Budve. Katarinina ćerka Jasmina Bigović je volonterka „Naše akcije“, pa je došla da je podrži.

Volonteri, duša svih akcija

– Odlično je to što smo tokom ovih nekoliko mjeseci volonterizma u Kotoru naučili da budemo samostalni, da se snalazimo bez roditelja, bez komfora, bez stalne kontrole. Ovdje postajemo ozbiljni ljudi, zarađujemo za sebe radom po kafićima, suvenirnicama, ali se i družimo i dijelimo sve lijepe volonterske trenutke, uz podršku Patricije Pobrić, koja je sve ovo organizovala – kaže Petar Raičević.