Akademski slikar Zoran Živković predstavlja se kotorskoj likovnoj publici u Galeriji solidarnosti - Palati Pima sa 36 akrila na platnu, nadahnutih tekovinama antifašizma i spomenicima Narodno-oslobodilačke borbe. Apstraktne slike jednostavnih formi koje se na različite načine kombinuju i pojavljuju uz korišćenje osnovnih boja (žute, crvene, plave), crne i bijele, ne predstravljaju simbole - rađene su spontano, kroz igru. Dati kolorit je, po riječima umjetnika „elementarna formula za dobijanje punoće u izražajnom polju”. Ističu se neki poetični nazivi radova, kao što su Svitac, Cvijet kruške, Breza, Zvižduk, Ekaterina, Delfin, dok većina njih nema nazive, te je gledaocu ostavljeno da iz sopstvene imaginacije izvuče asocijacije. Izložbu je Živković posvetio sjećanju na slikara Nikolu Bata Samardžića i meštra Duška Radevića Bajla, koji su preminuli ove godine.
– Razrađivao sam nešto što mislim da je intuitivno, estetski, strogo likovno, vizuelno zanimljivo, kaže Živković za „Dan”, priznajući da je dirnut divnim obraćanjem Balše Brkovića i prizorom Galerije pune „toliko meni dragih i bliskih ljudi”.
– Ovo je moja prva samostalna izložba u Kotoru i osjećao sam određenu nelagodu tim povodom, jer imam osjećaj da ljudi koji dolaze ovdje ipak stvari i mene doživljavaju drugačije nego oni na nekim drugim mjestima. Ova izložba je rezultat jednog istraživanja koje je trajalo oko godinu dana, trudio sam se da proniknem ne samo u estetiku nego i karakter ideja koje su formirale jedno društvo u čijem sam ambijentu rastao i oblikovao se, možda tragajući i za najdubljim i najljepšim svojim uvjerenjima u tim nekim prvim doživljajima svijeta. Stvarao sam jedan svijet koji je ponikao iz toga, ali postao potpuno autonoman, to što su te slike jedna vrsta čiste umjetnosti, apstraktnog slikarstva, kazao je Živković za „Dan”.
Zoran Živković je za pisca Balšu Brkovića „pisac koji piše izabrana, a ne sabrana djela”, jer je „svaka njegova izložba događaj svoje vrste, novo poglavlje u njegovom traganju”.
– Ovdje, u Crnoj Gori, umjetnost je često samo ornament političke moći. Izložbe su često samo brojke u biografijama slikara, na neki način prilika da političari odigraju neku svoju javnu rolu. Ovo nije jedna od takvih izložbi. Ovdje vas čeka autentično traganje, umjetnik koji propituje stvari na onaj način na koji ima moć samo umjetnost da to radi. On sa jedne distance koja već to čini mogućim, posmatra predio iz perioda u kome, svidjelo se to nama ili ne, kakvi god bili naši pogledi tada kad su se ove stvari dešavale, sve ove naše države nisu bile kolonije. Uvijek smo na ovaj ili onaj način bili kolonije, formalno ili neformalno, i uvijek ćemo „vo vjeki vjekova” biti nakon tog perioda, nakon tih blistavih i svijetlih momenata koje opservira Živković u svom radu, predstavljenom večeras – kazao je Brković i dodao da „iza pravog i autentičnog umjetnika ne stoji nikad niko, osim njegovog talenta i njegovog traganja”.
– Oni iza kojih neko stoji, nisu umjetnici, nego vojnici, najčešće partijski vojnici. Ovdje vas čeka drugačija retorika, sa ovim slikama gdje je autor uspio da čitavu jednu blistavu epizodu društvenu, duhovnu, sažme u jednu ikoniku koja na vrlo zanimljiv način priziva u igru odgonetanja, igru interpretiranja. Svaka od ovih slika je neki prizor koji će vam izazvati toliko asocijacija, a to je ono što je moć umjetnosti – kazao je Balša Brković otvarajući izložbu, pozivajući publiku da njeguje moć gledanja.
Zoran Živković je završio Pravni fakultet u Beogradu, a magistrirao zidno slikarstvo i mozaik na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Samostalno je izlagao u Podgorici, Cetinju, Herceg Novom, Beogradu, Ljubljani, Berlinu i Talinu, a kolektivno na više bijenala i grupnih izložbi. Želja mu je da se sa ovom postavkom predstavi i u drugim gradovima Crne Gore, ali o tom – potom. Slikara je predstavila Marina Dulović, a slike postavio Peđa Janković.
M. D. Popović