-Piše: Tomica A. Milović

Da li politika određuje sudbinu čovjekovu, ličnu i kolektivnu? Da li presudno utiče na suštinu društvenih odnosa? Da li je politika zaista amoralna, odnosno na ratnoj nozi sa moralom? Koliko su laž, manipulacije i obmane, gotovo u cjelosti, prihvaćene kao legitimna sredstva u političkoj areni? Može li se, bez po muke, reći, da politiku karakteriše duh Makijavelija, gdje „cilj opravdava sredstva“. Nije li politika, danas više nego ikada, postala djelatnost sa motom- biti ili ne biti, bolesna strast i udes za sve koji u njoj učestvuju?! I postala prosto neizbježno sredstvo u pohodu prema konačnom cilju- osvajanju vlasti. I njenom čuvanju po svaku cijenu.
Postavljena pitanja čekaju odgovor od antičkih vremena pa sve do danas. I čekaće, bez dileme, i ubuduće. Od svog začetka, politika je prolazila kroz dramatične faze i lomove. I nikad se nije mogla zamisliti, u manjoj ili većoj mjeri, bez poluge zvane sila. Čak ni u takozvanoj demokratskoj eri. Nijesu je mnogo obavezivale ni data riječ, ni moralna čestitost. Osnovni moto joj je bio i ostao, ne efikasnost i opšte dobro, već ostvarenje cilja, kakav god on bio. A on je uglavnom vezan za egoistične interese garniture na vlasti. Ti interesi redovno rađaju totalitarne režime, čija ideologija ima primarni zadatak da širokim narodnim masama stvarnost prikazuju u „krivom ogledalu“. Onakvu stvarnost čiju sliku i suštinu samo slijepi i gluvi ne mogu da prepoznaju.
Prisjetimo se (nijesu oni bili tako davno) staljinizma, nacizma, fašizma, titoizma…… gulaga, kristalnih noći, golih otoka, noći dugih noževa i drugih sličnih užasa. Svi ti proizvodi zla pravdani su visokim nacionalnim i državnim interesima. „Istina se nije spoznavala već samo objašnjavala i opravdavala. Pred našim očima istorija je postajala mitologija“. (Jan Kot)
Kakva je politička Crna Gora danas? Ona je jedan državoliki i duhovni savardak. To je gotovo sumanuta realnost, crnja i od same Crne Gore, projekat koji se lišava, u potpunosti, crnogorske istorije i tradicije. Crna Gora danas predstavlja nekakvo dukljansko-montenegrinsko strašilo. Predstavlja identitetsku, ideološku, kulturnu i svaku drugu provaliju. U njoj činjenice nemaju nikakvu vrijednost. One su pod stalnim tretmanom skalpela laži, falsifikata, podvala, nemoralnog postupanja vlastodržaca.
Današnja Crna Gora se gradi na mnoštvu trulih nosećih stubova, među kojima je prvi i osnovni – do maksimalnih granica izraženo antisrpstvo. Montenegrinsko vlastodržačke perjanice, “naučno” dokazuju da Montenegro nikada nije imao, niti će imati, bilo kakve veze sa srpskom tradicijom. Sa srpskim etnosom, srpskom crkvom, srpskim jezikom, ćiriličnim pismom. Montenegrini tvrde da je ovaj, crnogorski prostor oduvijek pripadao zapadnom civilizacijskom krugu, nikako ne slovenskom i pravoslavnom. Naročito, haluciniraju dalje montenegrini, Crna Gora i Crnogorci nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa Rusijom i ruskim narodom. Sa ruskom istorijom, kulturom, vjerom… Te utopijske projekcije i zablude nastavljaju da podvaljuju i manipulišu montenegrinske vlasti, uz pomoć, prije svih, NATO-a i prijatelja sa Zapada.
Kakva to iracionalna sila i golema nevolja tjeraju crnogorske vlasti i njene “fanove” da bježe od sebe samih?! Od svojih predaka. Da otrov sasipaju u korijene svog postojanja? Otkud ta autodestrukcija, autošovinizam? Zašto žele da postanu bezimeni!? Da postanu niko!? Pa bolje biti i miš, nego biti niko i ništa. Umjesto da se ponose dinastijom Petrović Njegoš, montenegrini su se od njih o grdnom jadu zabavili. I sve bi dali kada bi mogli dokazati da ovi nikada ni fizički nisu postojali.
Nauka, bez odlaganja mora pružiti odgovor (psihologija, psihijatrija, sociologija,etika…) zašto umno i razumno biće kao što je to čovjek u jednom trenutku poželi da poništi sebe samog. I da postane nešto drugo. A šta je to drugo, bez naučne spoznaje, nije moguće definisati.
Vraćajući se poslednji put iz Rusije, Sveti Petar I Cetinjski donio je u Crnu Goru krtolu (krompir). Bilo je to 1776.godine. Od tada pa do današnjeg dana, ruska krtola traje kao crnogorsko nacionalno jelo. Samo da se ne desi da je montenegrinski režim vrati odakle je i došla. Kao antidržavnu i retrogradnu povrtlarsku kulturu.