-Piše: Miloš Barjaktarović

Izgradnja fudbalskog stadiona je bio veoma krupan zadatak koji je zahtijevao opširne, studiozne mjere sa stanovišta veličine objekta, finansiranja i roka izgadnje. Dat je projektni zadatak da se u dimenzijama stadiona ugrade svi potrebni sadržaji. Da osnovu stadina napravimo tako da se može dograđivati i dotjerivati fazno kako se budu obezbjeđivala sredstva. Konsultovani su najbolji stručnjaci iz bivše Jugoslavije koji imaju iskustva iz projektovanja i gradnje ovakvih objekata. Za sve smo imale punu podršku od organizacija udruženog rada, radnih ljudi i građana, a osobito na prikupljanju sredstava neophodnih za ovako veliki poduhvat.
Tokom 1979. godine je donesena odluka da se 27. MOSI igre održe u Ivangradu. To je bilo veliko priznanje našem gradu, ali i još veća obaveza. Tada nijesmo imali niti sportsku halu ni stadion, kao ni druge sportske objekte neophodne za održavanje igara. Formiran je Organizacioni odbor igara. Za predsjednika je imenovan Vladimir Babović, za potpredsjednika Radivoje Labudović, za predsjednika Konferencije MOSI Ibro Adrović, za predsjednika Stalnog komiteta MOSI Miloš Barjaktarović i za sekretara odbora Drago Mijatović. Radule Vešović je određen za glavnog rukovodioca takmičenja.
Kada je određeno da budemo organizatori 27. MOSI prišli smo u Oranizacionom odboru tom poslu vrlo ozbiljno i odgovorno. Razrađen je plan. Prvo smo dobili nesebičnu podršku društvene zajednice: Republičkog izvršnog vijeća, Republičke SOFK-e (Savez organizacija za fizičku kulturu), Socijalističkog saveza i Saveza komunista Crne Gore, jer su MOSI organizovane pod motom „Bratstvo-jedinstvo“. Ta politička podrška, oduševljenje i učešće građana, radnih ljudi i radnih organizacija su učinili da se moglo – iako praktično sa ledine prići ovom velikom poduhvatu. Nosila nas je euforija da treba dočekati i ugostiti preko 3.000 sportista i sportskih radnika i organizovati takmičenja u 14 disciplina za šta je trebalo izgraditi sportske objekte.
Prvo smo se odlučili da projekat stadiona napravi renomirana projektna organizacija za sportske objekte koja je to učinila na najsavremeniji način. Prema predračunu računalo se da treba 160 miliona dinara. Najviši iznos smo očekivali od zajma za energetiku. Dio sredstava je dalo Izvršno vijeće Crne Gore odnosno 62 miliona dinara, a za ostalo smo računali od RSFK i od opštinskih izvora. Zajedno sa sredstvima koja će biti prikupljena od zajma za energetiku ovaj iznos činio je približno dvije trećine ukupnih sredstava koja su predviđena za završetak onog dijela sportskih objekata koji obezbjeđuje najneophodnije uslove za održavanje 27. MOSI igara. Na stadionu su pored fudbalskog igrališta projektom predviđeni još skakalište, bacalište, betonska ograda, atletska staza, lože ispod tribina za rezervne igrače, trenere i drugo osoblje. Pored stadiona predviđeni su za izgradnju i tereni za male sportove kao i adaptacija postojećih.
Za izvođača radova je određeno domaće građevinsko preduzeće „Izgradnja“ iz Ivangrada – Berana, koja se prije toga dokazala na izgradnji krupnih objekata na primorju. Određena je lokacija pod Bogavskim brdom koja je inače svojim položajem bila kao bogom dana. Izgradnja stadiona je počela sa velikim elanom. Milina je bila posmatrati kako su se smjenjivali slojevi drenaže, pijeska, šljunka, svakodnevno pored izvođača radova bilo je puno ljudi koji su sa divljenjem posmatrali kako radovi napreduju. Čak je i nama koji smo neposredno bili zaduženi za izgradnju stadiona potajno bila prisutna zebnja da li ćemo uspjeti da na vrijeme izgradimo takav stadion koji je prema projektu trebalo da bude veliki i moderniji od stadiona u razvijenim sredinama. Sa izgradnjom sjeverne i južne tribine trebalo je da primi oko 20.000 gledalaca. A još travnati teren i tartan staza kakve tada nije bilo u širem okruženju.
(Nastaviće se)