-Piše: Ilija Malović

Virus društvene konverzije masovno se proširio po Crnoj Gori krajem osamdesetih kada se napušta socijalistički ideološki brod i preuzima neka od verzija neoliberalizma. Trijumf neoliberalizma kao političkog i društvenog pravca svuda u svijetu otvara prostor za formiranje vrijednosnog kanona postavljenog na temeljima individualizma, materijalnog bogatstva, tržišne konkurencije. Ove neoliberalne vrijednosti stvaraju društvenu klimu gdje su ideje, uvjerenja, politički programi, religioznost, nacionalna pripadnost samo sluškinje ambiciji za društvenim napredovanjem. Crna Gora i njeno političko rukovodstvo su odličan primjer za gore pomenuto. U ovakoj atmosferi u Crnoj Gori počinje trgovina nekada teško promjenljivim kategorijama kao što su nacionalna pripadnost, istorijsko savezništvo ili kulturna solidarnost.
Formiranje konvertitske zajednice, prije svega one sastavljene od intelektualaca, daje legitimitet konverziji političara. Promjene ideološkog opredjeljenja se ne čine toliko strašnim ako se predstave kao sveobuhvatna društvena odluka koju podržavaju različiti društveni segmenti. Javni djelatnici su tu da objasne da promjena nije izdaja dojučerašnjih ideala, prijatelja i saveznika već civilizacijski čin i istorijski napredak cijelog društva. Upravo se ovo desilo sa crnogorskim političkim i nacionalnim preletačima.
Fanatizam i spremnost na nekritičko prihvatanje novog mišljenja kod konvertita često dolaze i iz želje za iskupljenjem zbog negativnih posledica prethodnog političkog djelovanja. Na ovaj način konvertit pokušava i sebe da stavi u poziciju oštećene strane koja je morala da zastupa stavove potpuno suprotne svojim. Skoro čitavo crnogorsko rukovodstvo, kao i dobar dio intelektualaca pripadaju upravo ovoj grupi konvertita-žrtava. Oni se danas izdaju za zavedenu političku žrtvu koja je patila dok je dobijala visoke funkcije, namještenja ili medijski prostor.
Javni radnici su društveni sloj direktno zavisan od društvene pažnje i prisutnosti, koje vremenom postaju socijalni mito kojim vlast prisiljava inteluktualce, sportiste, umjetnike, da mijenjaju svoje političke poruke i uvjerenja. Ponuda je jasna, ukoliko se pridružite konvertitskoj zajednici zauzećete položaje osnivača institucija, graditelja novog identitetskog kanona, u suprotnom, suočićete se sa hladnim zidom društvenog ignorisanja. Ovakvim pritiscima nisu spremni da odole ni pojedinci u zemljama sa snažnim institucijama i dugom istorijom demokratskih sloboda, a kamoli u državama sa slabom demokratskom tradicijom kakva je Crna Gora.
Na kraju, da se primijetiti da je vladajuća elita crnogorski narod provela kroz pravu ideološku pustolovinu za ove tri decenije. Zahtijevalo se stalno fanatično svjedočenje pripadnosti partiji kroz mijenjanje ideja, uvjerenja, nacionalne pripadnosti, stepena religioznosti. Jedina konstanta ovog ideološkog putovanja bila je isključivost koja je tražena uvijek, bez obzira na to za šta se crnogorska vladajuća partija u konkretnom trenutku zalagala.
(Autor je sociolog)