Pjesništvo književnika Ilije Lakušića nadilazi fizičku, neposrednu, čulnost i ulazi potpuno u prostor metafizike, kazao je prof. dr Siniša Jelušić govoreći na poetskoj večeri našeg poznatog pisca, dobitnika Trinaestojulske nagrade, koja je održana u Narodnoj biblioteci Budve.
–U tom smislu je Lakušić u velikoj mjeri nastavljač pjesnika za koga je nesumnjivo vezan; to je jedna tematska paralela koja je veoma bitna - to je Njegoš. Čitav jedan ciklus je posvećen vrlo zanimljivim transkripcijama, varijacijama na Njegoševu temu i to se vidi. Njegoš je taj izvorni podsticaj u velikoj mjeri i upravo ta metafizička dimenzija – kazao je Jelušić na večeri na kojoj je o Lakušećevom pjesništvu govorio i prof.dr Dragan Koprivica, a autor kazivao svoje stihove.
Jelušić je istakao da samu dimenziju tzv. metafizičkog pjesništva Lakušićevog kritika nije dovoljno zapažala do sada.
Ističući da je u gostima Narodne biblioteke Budve jednog od najuglednijih pjesnika regiona, profesor Jelušić je podsjetio da je godine 2013. bio održan jedan nemali naučni skup koji je bio posvećen Lakušićevom stvaralaštvu sa koga je objavljen zbornik sa petnaestak kritičkih radova o njegovom stvaralaštvu.
– Izdvaja se nekoliko problema vezanih za pjesništvo Ilije Lakušića - problem riječi pjesme, papir kao materijal na kojem riječ nastaje. U tome je, naravno, i problem pjesničkog stvaranja, zatim te različite sintagmatske konstrukcije koje veoma često upućuju na ironiju, autoirnoniju i jedan suptilan smisao za humor. Sami naslovi Lakušićevih djela takođe imaju posebna značenja, a u sklopovima njegovih stihova čest je i paradoks – kazao je on.
Vrlo specifična za Lakušićevo stvaralaštvo je i humorna dimenzija, koja se prepliće, presijeca - ironija, autoironija i humor, smatra Jelušić. Takođe, ima i izvjestan broj politički angažovanih pjesama koje se žanrovski prepliću, naglašava on. Nadalje profesor Siniša Jelušić ističe da je Lakušićev stih najčešće slobodan, težak i ozbiljan, ali ima i klasičnih oblika rimovanog stiha koji imaju svoju muzikalnost i tu dimenziju je pjesnik vrlo razvio.
„Njegov tvorački princip je usmjeren na riječ, pjesmu, slovo; a javlja se i logos u smislu slova koje ima već jedno drugo značenje koje mu daju Grci, Platon i kasnija hrišćanska teologija”, kaže on.
Jelušić primjećuje da su Lakušićevi naslovi vrlo zanimljivi, u strukturi same riječi, i ističe naslov zbirke „Papirova pobjeda” „koja upućuje na to da kakva god da je pjesnička pobjeda ona nas na neki način odvodi u Pirovu pobjedu, neku vrstu pobjede koja je poraz”.
– Kada je riječ o inspiraciji, Lakušićeve pjesme imaju i jednu erotsku dimenziju, ali ni princip montaže u strukturiranju stihova Lakušiću nije stran. Po ocjeni profesora Jelušića postoji jedan važan stav Lakušićev karakterisičan za njegov pogled na pjesnički svijet, a to je `neka svijet ide svojim tokom, ja i dalje vjerujem u pjesmu` što podrazumijeva egzistencijalno značenje koje ima poezija. Lakušić se u poeziji pokazuje i kao izvrstan mislilac – zaključuje Jelušić.
Prof. dr Dragan Koprivica je, između ostalog, istakao da pravi pjesnik mora i treba da bude probuđeni dio naroda. On je istakao da danas u Crnoj Gori imamo mnogo lažnih pisaca, ali srećom imamo i onih „koji se ne šćahu u lance vezati” i pišu pošteno i briljantno kao što to radi Ilija Lakušić.
– Taj dijapazon od Parnasa do Pigala, od velikih i prečistih muza koje personifikuju umjetnosti, do mjesta gdje trijumfuju kraljice noći, gdje postoji pločnik i bordeli, siguran sam između ostalog da je pisac htio da ukaže na današnju svakodnevicu koja ide od tog sjaja ljudskosti i sjaja umjetnosti do sjaja i bijede kurtizana u kulturi kojih imamo i danas jer su takve ličnosti nesalomive – kazao je Koprivica.
On ističe da je bio u žiriju za Trinaestojulsku nagradu kad ju je dobio Ilija Lakušić i bio naglasio da je bio zadovoljan što je mogao dati svoj glas za njega, te da Lakušićevu poeziju i danas čita kao ljubitelj poezije i nadahnjuje se njegovm knjigama. Kod Ilije Lakušića je, smatra on, prisutno pitanje „kuda dalje?”:
– On to u književnosti rješava tragajući za novim neispitanim prostorima kada nešto što nije za očekivanje može da postane literarna građa, pa to mogu da postanu i same riječi i same rečenice. Tragajući za novim literarnim prostorima Ilija Lakušić nas približava onom tako divnom, svijetu zaumnog, ivici realnog i irealnog, i omogućava nam umjetnički ugođaj, bez kojeg nema ni poezije ni umjetnosti – zaključuje on.
Lakušić je zahvalio Narodnoj biblioteci Budve na mogućnosti da u instituciji kulture nakon gotovo 20 godina održi poetsko veče.
S.Ć.


Mudre sentence zaodjenuo stihom

Koprivica je istakao značaj Lakušića i kao velikog aforističara, „strane njegove stvaralačke ličnosti koja se pomalo potiskuje, a zahvaljujući njoj u njegovoj poeziji se osjeća ta jezgrovitost”.
I kada bismo njegovim pjesmama oduzeli stilske figure, vrlo često bi ostali briljantni aforizmi koje je on u stvari zaodjenuo u pjesničko ruho i transformisao te mudre sentence u poetsko štivo, zaključio je Koprivica.