- Piše: Mihailo Medenica

Ljepota je, što ono kažu, u oku posmatrača…
U mom nebeska Srbija nije mit, naprotiv, božanska je, sveta i uspeta do samog Gospoda, beskrajna i bezvremenska, sva mirisna od tamjana, opjevana i opklana, nepokorna, pokajna, okrilaćena, anđeoska, životna, sva od koprene vitlejemske noći i hilandarskih jutrenja…
U tvom je oku, Aleksandre Vučiću, kanda “nebeskija”…
Nebeska do apsurda, no šta su apsurdi do tvoji jataci!
Jedino te u njima ima, u njima traješ, u njih si povio Srbiju k`o beskućnika u rite ubeđujući ga da mu bijeda tako dobro stoji…
Tvojom će nebeskom Srbijom tutnjati leteći automobili, čujemo!
Pretpostavljam da će nekud slično i ovaj metro, kraj desetine raspjevanih fontana, milijardi investicija koje stižu na letećim ćilimima, blagostanje iz čarobne lampe i rast penzija koje stiže sa Štrumpfovima i vilenjacima..?
O čemu ti pričaš, čovječe, i što je još gore- čemu to vjerujete, ljudi (nije mali broj onih koji su zavjetrinu našli u Vučićevim apsurdima)?!
Raskrčmili ste zemlju kao pijani birtijaši- bjelosvjetske uštve gospodare našim bogatstvima!
Rasprodali ste sve, i duše (mada im je cijena mizerna) svakojakim makroima koje ste posadili pred kamere i predstavili kao apostole, a svi do jednoga apostoli jada!
Izdali ste, bezočno, u dahu, najsvetije što imamo- Kosovo i Metohiju, a sad bi da nas lažju vozaš letećim automobilima?!
Vazduplohovima izdaje i obmane! Nekakvim ikarovskim „krilima” ka lažnom suncu, a ne vidiš, muko, ova predivna anđeoska kojima je Srbija okrilaćena odavno!
Leti ona, nevjero, Gračanicom, Devičom, Dečanima, Zočištem, Goriočem, Sokolicom, Samodrežom, Arhangelima, Ljeviškom, Banjskom, Budisavcima…vjekovima već, no to je za tebe mit s kojim valja rakrstiti i pokrstiti se apsurdima na tvom „Jordanu” iz kanistera i kanalizacije…
Vozajte se vi, bezvjernici, letećim automobilima koliko vam volja vašim nebom satkanim od dima i čađi zgarišta u koje premećete Srbiju!
Manite se ove svetice naše, ove za koju veliš da ne tražiš teritoriju već prava za Srbe na zavjetnoj svetinji!
Nema prava bez teritorije, nesrećniče!
Nema, jer prava su nam ispisana u stopama, kolijevkama, grobovima, ječe klepalima i vjetrovima s Prokletija, Paštrika, Koritnika, Šare, Bajgore, Zvečana, Goleša…
Vjetrovima što ih čini lepet krila Srbije!
Anđeoskim, vječnim, neraskrstivim, nerazgraničivim!
Samo se ti vozaj svojom „nebeskom” Srbijom od apsurda do laži i natrag, ove se milosnice mani više!
Samo vi vazduplohovite besciljem, ostavite se našeg neba- ne možete vi njime, za vas je vaskrsla Srbija tek gužva na drumu…
Vašim se nebom obrušavaju potporni zidovi- naše je nebo potpora vječnoj i blagoslovenoj Srbiji!