-Piše: Vladan Šćepanović

Bilbord na samom ulazu u Nikšić, na kojem su se mijenjale apsurdne patriotske i političke parole,jer oni na fotografijama nemaju dodirnih tačaka ni sa patriotizmom, niti sa politikom, postao je mjesto skrnavljenja svega što je nekad bilo ponos grada, pa je tako došao na red i narodni heroj Ljubo Čupić.
To nije kap u prepunoj čaši, jer je svaka granica odavno prekoračena, ali poslije opšte, višedecenijske pljačke svih materijalnih dobara ovog grada i zemlje, na red je došla krađa ideala.
Zamislite apsurd, na bilbordu, osim bezvrijedne i nebitne čestitke upućene građanima (s obzirom na to ko je uputio), Đukanović i Grbović pored velikog junaka i heroja, prekrstili ruke kao da su zajedno s njim izvedeni na strijeljanje, stvarajući lažni mit o sebi kod mladih generacija, koje još uvijek ne znaju da je ova vlast najsramnija stranica naše istorije.
Ovi kameleoni, koji su se kleli u Jugoslaviju, a koju su nam oteli zajedno sa sličnim patriotama, s najljepšom zemljom ukrali su nam i najljepše snove o srećnoj budućnosti, pa su srbovali i varali iskrene Srbe, zbog čega je na stotine glava otišlo po zaboravljenim ratištima samo radi pljačke koju je sprovodila vlast, iza kulisa. Vlast koja evo i danas vlada i pljačka i zbog koje propadaju pojedinci, porodice i cijelo društvo.
Crnogorčili su, zavodeći iskrene Crnogorce radi stvaranja privatne države, a sad su se usudili da stanu rame uz rame sa oličenjem revolucije, otpora i bezgranične ljudske hrabrosti. Uporedimo njihovu bezgraničnu glupost i primitivizam u pokušaju da od sebe stvore nešto što nikad nijesu bili, niti će biti, prije svega ljudi.
Dovoljno je pogledati osmijeh ove dvojice, koji su nekome predsjednici i predstavnici grada i države, meni sigurno nijesu već dokazani neprijatelji, koji su živote naših familija svjesno uništavali godinama, zarad svojih interesa. Oni se smiju nama, bezočno i podlo, osmjehom koji oslikava zadovoljstvo poslije obilnog obroka, koji danas, zahvaljujući njihovoj kriminalnoj vlasti, nedostaje mnogim porodicama u Nikšiću i Crnoj Gori. Da, vidi se da su se prejeli i doći će dan kad će im biti muka, kao što je nama muka kad god ih vidimo.
Nemojte gledati LjUBOV osmijeh sa bilborda, jer to je onaj usahli osmijeh siromašnog spomenika, bez postamenta i osnovnih podataka o ljudskoj gromadi, pa se većina fotografiše, a ne zna o heroju baš ništa, ali to smo mi, narod koji se smije slikajući se pored spomenika, a onda kad dođe vrijeme za to, oskrnavimo, ili srušimo, prilagođavajući istoriju svojim potrebama. To je spomenik koji je velikom, mladom i hrabrom čovjeku dao lik skitnice na nikšićkom korzou, staračkog pogleda i s osmijehom koji više podsjeća na facijalni grč nego na mladalački prkos koji dostiže krajnje mogućnosti ljudskog duha.
Konačno,spomenik LjUBU ČUPIĆU, za razliku od ostalih, oskrnavljen je u startu- samim tim ko ga je postavio, ko ga je otkrio i ko je sve prisustvovao otkrivanju. Ne treba napominjati kako je blijedo i površno urađen. Degutantnom i sramnom fotografijom sa pomenutog bilborda još jednom je žestoko uzdrman ugled našeg grada,ugled koji su stvarale generacije... Kao što su oskrnavili i porušili mnoga znamenja, porušiće i spomenike koje oni grade, onog momenta kad budu zasmetali njihovoj sramnoj i izdajničkoj politici. Nama ostaje da tražimo oproštaj od heroja i junaka za nanesenu sramotu.