Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Najveći izazov Crne Gore je suočavanje s korupcijom * Spremni za privremenu radnu grupu bez prekida bojkota * Milo troši 150 hiljada više od Filipa * Povrijeđena tri đaka i pomoćnik direktora * Kineski razarač „otjerao” američki * Politički fundamentalizam * Plakati sramote
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 03-10-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Srđa Keković, generalni sekretar USSCG:
– Ako ne nađemo kompromis s Vladom oko rješenja za nacrt zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, tražićemo referendum.

Vic Dana :)

Negdje na sjevernom Atlantiku...
- Kapetane! Imam dvije vijesti, lošu i dobru. Sa kojom da počnem?
- Da čujem prvo lošu.
- Naletjeli smo na ledeni brijeg i uskoro ćemo potonuti!
- Sto mu ajkula! Šta je onda dobra vijest!?
- Dobićemo jedanaest Oskara...
Kaže žena mužu:
– Srećo, moram nešto da ti kažem. Znam da se brak zasniva na povjerenju i zato sam odlučila da ti priznam da uopšte ne razlikujem boje.
– U redu je, dušo, i ja sam već mislio da ti priznam da sam crnac.
Muž se vraća kući sa pogreba svoje žene. Iznenada, s krova jedne kuće pored koje je prolazio, pred noge mu padne cigla. On pogleda u nebo i reče:
- Ah draga, pa već si stigla gore.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav - datum: 2018-10-02
Ne plači, majko
Ne plači, majko Lome mi kosti, pucaju u mrtvo tijelo ne znajući da sam već vaskrsao, da je planina moj krst, da mi ne mogu rastaviti tri spojena prsta, da sam se mrtvim drugovima ispovijedio, pričestio krvlju…
- Piše: Mihailo Medenica

Dan ni nalik danu za umiranje, majko, a evo samo još koji tren…
Kakvi su uopšte dani za umiranje? Nalik ovome- predivni?! Da usta nisu puna krvi pričao bih ti dugo o njemu…
Zašto krvari sunce nad Prokletijama, zar su i njega ubile zvijeri?
Ne brini, mama, evo sam ga privio na grudi, krvavim rukama vidam mu rane…
Ne dam da ga otrgnu zvijeri, ne dam…premeću me, gaze, šutiraju, kidaju prste, ali sunce im ne dam, mama…
Gledam ih u oči, očima mrtvim, strah ih je od života, mene od smrti nije, ne brini, mama, smrt ništa ne boli…
Samo da nije toliko krvi, da mi ne otrgnu sunce.
Previo sam mu rane ranama svojim…
Da me nisu prostrijelili toliko puta, odnio bih ga do potoka da spere krv, ali lome mi kosti, pucaju u mrtvo tijelo ne znajući da sam već vaskrsao, da je planina moj krst, da mi ne mogu rastaviti tri spojena prsta, da sam se mrtvim drugovima ispovijedio, pričestio krvlju…
Miran sam, mama. Spokojan, ne plači, ništa mi ne mogu, sveta je planina moj krst, a njihovo gubilište.
Živi, a mrtvi seire nad nama, urlaju, razbacuju nam tijela, a mi odavno nad njima, na oblacima, divnog li dana, mama…
Zacijelile su suncu rane.
Evo se vratilo nad Prokletije, vidiš li me kraj njega, mama?
Evo me, potok sam. Osvećena voda svih srpskih slava, ne mogu mi ništa zvijeri…
Evo me u listu hrasta- badnjak sam, zaludu krvnici pucaju u mahnitoj slavi, položajnik sam Gospodu, raduj se, mama.
Žao mi ih je, majko! Živi, a tako umrli, prokleti da nikad ne dočekaju ovako divan dan za…
Da samo vidiš, mama, koliko je planina lijepa, sveta, raspeta, krsna, vaskrsna…čitava oltar i pjevnica…
Ne mogu mi zvijeri rastaviti tri prsta, divljački ih lome, sijeku, razulare se kad god se mrtav prekrstim pa u strahu zastanu.
Ne plači, majko, to samo mrcvare tijela- moštima ništa ne mogu…
Vidiš li sunce, razleglo se kao kruna Lazareva nad Kosovom i Metohijom.
Zalud nas razgrću tražeći ga, zalud urlaju da ne čuju dečanska zvona, zaludu pale šumu- pale voštanice…
Plaše nas se, majko, mrtvih, kriju poglede od naših pogleda, razgrću nam tijela prestrašeni krvlju što tamjanom miriše slivajući nam se dlanovima niz linije života.
Sjuri se kao brzak ove planine svete pa kane, poškropi zemlju, gdje padne- iznikne krst.
Žive, a umrle zvijeri u obruču raspeća- nemaju kud bez u život bez života, majko, a mi…
Mi smo, majko, već litija s Košara, ne plači, dobra moja, jer umrli smo za život vječni a oni, sirote zvijeri, još razmeću naša tijela tražeći sebe…
Dovijeka će, majko, živi a umrli, umrli a neumireni, vječno tražiti put kroz šumu raspeća, ali…
Kako divan dan, mama, baš jedan od onih za…život vječni.
Ne plači, stara, za litijom s Košara!
Naše su kosti stupovi krune Lazareve…
Plači ako Srbija to zaboravi.
Plači ako ko pokuša da slaže kako su zvijeri uspjele da nam rastave tri prsta, kako nisu razgrtali kivote već mrtva tijela, kako su nijemi vrisci liturgije i opela.
Plači, majko, ali ne za mnom već za njima.
Plači za onima kojima je zavjetna svetinja papratište i prokletinja!
Plači, jer mi smo živote dali, a oni su pali…
Plači ako Srbija ne vidi kako sunce nad Kosovom i Metohijom krvari ranama Hristovim…
Plači, po suzama ću te poznati ako nam oblacima razgraniče vidike…

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"