-Piše: Ratko Đukić

Zaboravljena petlja na Smokovcu raspetljala je mnoge propuste institucija vlasti i greške pri projektovanju i gradnji autoputa, a sve će to platiti osiromašeni narod, po običaju.
Još od samog početka gradnje ovog zahtjevnog objekta dalo se primijetiti da se u njegovu realizaciju ušlo bez dovoljno neophodnih priprema, reklo bi se „grlom u jagode’’ (kao da se radi o nekom sporednom puteljku, a ne o autoputu)... Prije svega, nije se sagledalo da li naši kadrovi mogu isprojektovati ovaj specifični objekat... Prije početka gradnje trebalo je sagledati platežnu moć države, opravdanost odabira projektovane trase, sa ekonomskog i seizmičkog gledišta, pa sve do cijene koštanja i njegove valorizacije poslije završetka, što je i te kako bitno.
Nažalost, to nije urađeno na valjan i dovoljno stručan način, pa su nam se u toku gradnje autoputa očekivano javile mnoge manjkavosti, propusti i greške koje nijesu nimalo bezazlene i jeftine. Oni koji su bili zaduženi da na valjan način izvrše reviziju projekta (ako je uopšte bila), valjda bi uočili da su zaboravljene čitave pozicije i potpozicije radova, odnosno da predmjer i predračun radova nije urađen na kvalitetan i sveobuhvatan način... Da je to urađeno kako treba, ne bi se smjelo dogoditi (a dogodilo se) da se izostave prilazni putevi, instalacije, pa sve do čuvene istorijske smokovačke petlje, zbog koje su se u vladajućoj oligarhiji mjesecima prepucavali ko je kriv zbog toga.
Mnogi parametri koji su uzeti u obzir prilikom projektovanja autoputa izostavljeni su ili nijesu dovoljno stručno sagledani, s obzirom na trasu, tunele i mostove, a posebno na most na Moračici koji je, ponoviću po sto puta, mogao da se izbjegne, jer em što poskupljuje gradnju, em predstavlja rizik po svoju stabilnost i po bezbjednost saobraćaja s obzirom na udare vjetra ili zemljotres, jer smo mi trusno područje. I sada smatarm da je projektant više vodio računa o vizuelnom izgledu, reklami ili senzaciji nego o ovoj drugoj komponenti – stabilnosti objekta i bezbjednosti njegovih korisnika, imajući u vidu njegovu visinu i sve ono što sam prethodno naveo...
Gradnja autoputa (dionice koja je započeta) trajaće najmanje još onoliko koliko je prethodno ugovoreno, dijelom zbog naknadnih i nepredviđenih radova, dijelom i što je konfiguracija terena i sastav zemljišta takav, a ono je crnogorski krš, a nije „pljevaljski sir i vojvođanska ravnica’’... Autoput će, uz svu „naknadnu’’ pamet, koštati preko dvije milijarde ovu državu i njene građane i to će po običaju platiti gladni narod, pa neka nam je sa srećom.
O drugoj dionici auto puta o kojoj ova vlast često priča ne bih mnogo ni govorio, jer i ova prva će nam iskijati na nos, a da nije braće Kineza ostali bismo za zvek i za priču, gradio bi se kao nekad Skadar na Bojani za kojeg je kralj Nikola platio visoku cijenu, a opet nije bio njegov i za sve to nije odgovarao?! I na kraju naglašavam da se ni pojata na selu ne počinje graditi na osnovu idejnog projekta, a kamoli autoput bez glavnog projekta.
(Autor je arhitekta)