Prema podacima koje je IPCC (Intergovernmental Panel on Climat Change) pri Ujedinjenim nacijama objavio 2007. godine, trend otopljavanja za sto godina, od 1906. do 2005. godine je 0,74 stepeni Celzijusa. U periodu 1980-1999. godine temperatura je na globalnom nivou porasla 1,1 do 6,4 stepeni Celzijusovih. Na osnovu toga „ostvaruje se najgori scenario“, objavljeno je 2009. godine.
Crveni meteo alarm ovog ljeta bio čest slučaj u dijelu Hrvatske, u Španiji, na Alpima. Na Sjeveru Evrope, u arktičkom regionu u kome je srednja temperatura najtoplijeg mjeseca ispod 10 stepeni Celzijusovih, početkom avgusta je u Norveškoj izmjeren 31 stepen. U oblasti Mediterana i Jadranskog mora, površinska temperatura mora od 29 stepeni na sjeveru je visoka, a isto je i na jugu-jugoistoku Mediterana. Kada govorimo o limatskim promjenama, mislimo na porast temperature, promjene u količini padavina, otapanje snijega i leda. Za Evropu je procijenjeno da su pod posebnim rizikom: Južna Evropa i Sredozemlje, Alpi, obalne zone i delte, najsjeverniji dijelovi i Arktik. Prirodni ekosistemi sada upijaju oko 50 odsto emisije CO2 koji čovjek proizvede, što je najbolji način očuvanja prirode, kako bismo imali benefite od nje. Ali ta „usluga” ekosistema opada zbog njihovog stalnog uništavanja. Iz tih razloga je Evropska Unija stvorila mrežu „Natura 2000“ sa preko 26.000 zaštićenih područja koja čine više od 20 odsto površine Evrope, kaže biolog dr Vesna Mačić
Konkretne akcije su usmjerene na smanjivanje korišćenja fosilnih goriva, manje emisije gasova iz transporta kreiranjem mašina koje efikasnije koriste gorivo, prelazak na hibridne i električne automobile, korišćenje biogoriva i energetski efikasnih novih tehnologija u oblasti industrije i građevinarstva, smanjenje emisije od đubriva i farmi u poljoprivredi i prelazak na zdraviju ishranu sa više povrća i manje mesa.
– Sve to košta, i to jako puno, ali izračunato je da sada mnogo manje košta, nego što nas koštaju svi oni požari, poplave, promjene nivoa mora, sve druge promjene koje kasnije dolaze sa promjenom klime. Evropa ima namjeru da tokom sljedećih 40 godina uloži dodatnih 270 biliona eura (u prosjeku 1,5 odsto BDP godišnje) u razvoj novih tehnologija, smanjenje korišćenja glavnih resursa, smanjenje zavisnosti od uvoza energenata, poboljšanje zdravstvenog stanja stanovnika, čime bi omogućila drugačiji način ekonomije – ističe dr Vesna Mačić.
Konvencija o klimatskim promjenama je uspostavljena 1994. godine, a 1997. su Kjoto protokolom zainteresovane zemlje dogovorile da smanje emisiju gasova koja utiče na klimatske promjene. U Parizu su 2015. godine precizirale da pokrenu ativnosti da do 2100. godine smanje porast temperature za maksimalno 2 stepena, iako neki naučnici smatraju da je i to čak mnogo. Nažalost, iako ove godine imamo 170 zemalja potpisnica Pariskog sporazuma, 1. juna 2017.g. predsjednik USA objavljuje da se povlači iz Pariskog sporazuma. To je poražavajuće zbog toga što Amerika predstavlja drugu zemlju u svijetu po proizvodnji ugljen dioksida. Ipak, Kina planira da smanji korišćenje fosilnih goriva za 20 odsto do 2020. godine a u 2050. planira da koriste više energije iz obnovljivih izvora nego od fosilnih goriva. Evropa planira da do 2030. za 40 odsto smanji nivo potrošnje koji je bio 1990. godine, 60 odsto do 2040. godine, a da emitovanje štetnih gasova smanji za 80 odsto do 2050. godine. Zakonske mjere način su kako da u startu predupredimo neke neželjene aktivnosti i kako da ih podignemo na institucionalni nivo. Brojne su preporuke i akcioni planovi, koji se odnose na zakonske i institucionalne mehanizme, prevenciju unošenja, istrebljivanje unešenih vrsta i njihova kontrola, naknadno obnavljanje autohtonih vrsta, razmjenu informacija i pojačano istraživanje.
– Publikovane su mnoge brošure sa idejom da rašire informacije, da daju instrukcije šta administrativno osoblje treba da radi, kakvi zakoni treba da budu, šta možemo da uradimo da smanjimo unos novih organizama, jer ima ih mnogo – neki se odnose na balastne vode, neki na transport na neke druge načine, a naučnici se trude da podijele iskustva koja postoje u nekim drugim zemljama. Zajedničko u svim tim dokumentima je poruka da je prevencija najbolja. Takođe, za nas koji smo suočeni sa raznim organizmima, preporuka je da kad nešto već dođe, najbolje je uništiti ga u ranom stadijumu. Za nas je najbolji primjer palmin surlaš, sa čijom smo se destruktivnošću suočili. Kad ih uništavamo, paralelno treba da obavljamo i autohtone vrste- nasađivati druge vrste koje nisu osjetljive na te štetočine. Važno je razmjenjivati iskustva- taj palmin surlaš je problem u 60 zemalja i ako se neko mučio, potrošio novac i vrijeme da nađe „lijek“ za taj problem, dobro je da se to podijeli, da svi znaju šta treba da rade – kaže Mačić.
M.D.Popović