Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Isplate Mirašu proglasili za povjerljivu tajnu * Vlada državnog jedinstva umjesto jeftinog kritizerstva * Policajci prijetili da će mu peglom unakaziti lice?  * Nožem izbo dvojicu mladića * Novinarka silovana i ubijena * Soraja, Milo i ja * Hajekovski komunizam
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 08-10-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
STEVO MUK, PREDSTAVNIK INSTITUTA „ALTERNATIVA”:
DPS će na kraju htjeti da se sakrije iza fasade navodno nezavisnih institucija, koje suštinski rade u njegovu korist.

Vic Dana :)

Zaustavi policajka plavuša takođe plavušu:
– Ličnu kartu, molim.
– A kako to izgleda?
– To je malo kockasto s vašom slikom - odgovara policajka.
Plavuša počne da pretura po torbi, nađe ogledalo, pogleda se i kaže:
– Evo, to je malo kockasto s mojom slikom.
Uzme policajka ogledalo, pogleda i kaže:
Jao, izvinite, koleginice, nisam znala da ste jedna od nas!
Bračni par dobio dijete. Nakon pet godina dijete ne progovara. Roditelji se zabrinuli da nije nešto u redu sa djetetom. Poslije nekoliko dana dijete progovara: „deda”, i sjutradan deda umre. Prošlo neko vrijeme, i dijete iznenada kaže: „baba”, i sjutradan umre i baba. Opet prošlo neko vrijeme i dijete kaže: „tata”, a ukućani već počeli da oplakuju oca i spremaju sahranu, a otac legao u kovčeg i čeka. Kad, u jednom trenutku ulazi neko u kuću i viče: E, ljudi, umro komšija!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-10-02 DR RADMILA RADIĆ: DOLAZAK I ŠIRENJE SPIRITIZMA U SRBIJI
Igranje stola - jedna od seansi
Dr Branislav Petronijević Igranje stola - jedna od seansi Feljton smo priredili prema knjizi dr Radmile Radić „Narodna vjerovanja, religija i spiritizam u srpskom društvu 19. i u prvoj polovini 20. vijeka”, koju je izdao Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda
- Priredio: Miladin VELjKOVIĆ

U knjizi „Iz oblasti duhova, ili život poslije smrti, istiniti događaji, na osnovu zapisnika spiritističkih sjednica“ Sima Stojanović piše o iskustvima sa spiritističkih sjednica držanih u Zemunu tokom 1895. i 1896. godine, poslije kojih je došao do zaključka „da sa velikom obazrivošću možemo i sa duhovima više intelegencije u vezu stupiti“. Opisujući jednu od seansi S. Stojanović kaže: „Ovo je bila jedna od one hiljadu i jedne noći; onako razdragani na zahtjev duhova, napustismo pisanje i ograničismo se na fizičku predstavu tj. na kretanje astala, koje se vrlo burno otpoče. Na zahtjev nekih, poče sto da igra kolo, za tim da juri preko cijele sobe i to sa takom snagom da se poslije pola sata trčanja svi oko stola umoriše, u koji se mah i noga od stola slomije... Nova se scena otpoče, novi je sto jurio još sa većom brzinom, najzad nagne na vrata za tim napolje preko cijelog dvorišta i natrag u sobu, za ovim u hodnik pa u drugu sobu, za tim opet preko cijelog dvorišta i natrag u sobu. Ovo trajaše više od jednog sata, dok se i ovom stolu ne smrče i jureći tamo amo nogu ne pokrhaše“. U nastavku on kaže da im je na kasnijim seansama jedan duh rekao kako se moraju čuvati duhova „koji lupaju igraju i po sobi astalom trče“, jer su to „duhovi niže sfere“, dakle zli duhovi. Pošto je sfera bilo devet, zli duhovi su bili u sferama od jedan do šest a od sedam do devet su bili dobri duhovi. Tokom seansi javljali su im se duhovi raznih ljudi, pa i duh Branka Radičevića. Nekoliko godina kasnije, Stojanović piše da je „spiritizam naučna teorija koja se bavi besmrtnošću duše“, nedovoljno poznat kod Srba iako o tome postoji obimna literatura u svijetu. „Pisac ovih redaka je napisao o tome svoje doživljaje i, kao što se moglo naprijed vidjeti, digla se hajka od strane nekih serpskih novinara u namjeri, da ovu nauku ismiju, a pisca poruzi izlože, što im je mnogo lakše bilo, nego da na naučnoj osnovi raspravljaju“. Naime, beogradski list „Djelo“, septembra 1898, kritikuje Stojanovića nazivajući ga sledbenikom „beogradskog Kućetine“, a u „Zastavi“ oktobra 1898, T. Kostić kaže: „Ova je knjiga za narod gora, nego stotinu bilo kakvih anarhističkih spisa“.
Protođakon Miloš S. Anđelković, urednik lista „Glas“, službenog crkveno-književnog lista niške eparhije za hrišćansku pouku i crkvenu književnost, objavio je 1899. članak pod naslovom „Spiritizam i hrišćanstvo“. On objašnjava kako je nova moda iz Amerike, preko Evrope stigla i u Srbiju i kaže da „spiritizam nije ništa drugo u religioznoj sferi, već gastronomski tanjir, sa raznovrsnim zakuskama i poslasticama koji je spremljen potpuno s obzirom na savremeni ukus onih ljudi, koji se – i ako su predani vjeri – ipak osjećaju željni novine, te su za to i skloni da staru ali istinitu vjeru, zamijene sa novim i opasnim sujevjerjem“. Anđelković upozorava da spiritizam predstavlja opasnost i za crkvu i za državno uređenje i da stoji u suprotnosti sa glavnim načelima hrišćanstva. „Odričući hrišćansku dogmatiku, spiritizam uči, da Bog, i ako postoji, nije troičan; da se sin Božji nije vaplotio... da Isus Hristos i ako je istorijsko Lice, nije veći od Bude, Mojsija, Muhameda i dr. religioznih reformatora; da On nije bio ništa drugo do veliki ‚medijum‘ svoga doba koji se ne razlikuje od današnjih medijuma...“ Dodaje i da spiritisti uče kako bogosluženja i obrede treba zaboraviti i komunicirati preko medijuma sa svijetom duhovnim. „Bogosluženje spiritizma sastoji se u praktikovanju večernjih i noćnih skupova, koji se zovu ‚seansi‘. Pomoću ovih seansi, čija se suština sastoji u izazivanju i javljanju duhova – duša mrtvih ljudi, spiritizam se nada prosvijetiti čovječanstvo, izvesti ga iz mraka...“ Anđelković naglašava da se radi o obmani koju čine šarlatani a koja je nastala kao posledica „bolesnog regilioznog i moralnog stanja našeg društva“. Na kraju, da bi dokazao pogubnost spiritizma, autor tvrdi kako su spiritisti u Americi povezani sa socijalistima i komunistima „... da bi, tim putem, podrili opstanak državnim i društvenim uređenjima. A kad je tako, onda nije teško odrediti kakve plodove ovakvo drvo može dati i kod nas u Srbiji, ako se dozvoli da se ono i dalje ukorjenjuje na našem terenu“.
Slično intoniran tekst objavio je isti časopis nekoliko mjeseci kasnije tvrdeći da su „spiritističke zablude“ nova vrsta sujevjerja koja pritom teži da stvori novu sektu u crkvi. „Ovakva sujevjerja stvara ‚moda‘, ali se i na njih ne smije gledati kao na kakve nevine zabave. Ona ne potiču iz sjemena Slova Božjeg i zato su štetna po društvo, jer raslabljavaju i zatupljuju umove ljudske; sem toga utiču štetno u zdravstvenom i materijalnom pogledu, i, najzad, podrivaju kod ljudi vjernost svetoj crkvi i njenom učenju i navode ih na razna sablažnjiva i nemoralna djela“.
Znatno ozbiljniju kritiku spiritizma objavio je 1900. godine dr Branislav Petronijević, tada profesor Velike škole. Petronijevićev „Spiritizam“ nastao je kao direktna reakcija na dvije ili tri prethodno objavljene knjige na istu temu, za koje on kaže da su „produkt krajnje nepismenosti“. Petronijević je „jevanđeljem spiritizma“ smatrao djelo Aleksandra Aksakova, ruskog državnog savjetnika. On napominje da su pojave spiritizma, okultizma, magije i misticizma poznate još od davnih vremena i da su prisutne kod svih naroda u istom obliku, ali dodaje da su „često puta vremena najveće prosvijećenosti baš i vremena najveće praznovjerice, i najvećeg vjerovanja u ove mistične pojave“.
(NASTAVIĆE SE)

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"