-Dr Radmila Radić

„Dva sveta“ dalje objašnjavaju kako izgledaju spiritističke seanse: „Kad se sto krene kretati, onda je sigurno da je ko od gostiju medium; a želimo li saznati ko je, onda treba po jedan gost da ostavlja lanac. I ako se sto i dalje kreće, onda je znak da je medium za stolom; a kad neko od gostiju ostavi sto, a sto prestane da se kreće. Onda je to očevidan znak, da je medium ona osoba koja je ostavila sto. To će se osvjedočiti još i time, što će se sto početi kretati, čim se gost vrati i svoje mjesto u lancu zauzme. Sjednicama treba da rukovodi uvijek samo jedno isto lice. Ono treba da postavlja i pitanja. Druga se lica u to ne smiju uplijetati, jer se pravi zabuna. U spiritističkim seansama igraju veliku ulogu znaci tvrđenja i poricanja – a to je riječi: jest i nije; hoću i neću. I to je stvar ugovora sa inteligencijom – duhom – koji se javi. Kad sto krene jedanput, onda je to znak poricanja – nije, a kad krene triput, onda je to znak tvrđenja – jeste... Poslije se ugovori način odgovora; a to su kucanjem po azbuci, bilo ćirilicom, bilo latinicom. I to biva ovako: jedan od gostiju čita polako azbuku a,b,v, i tako dalje. I sto na svakom pismenu kucne nogom, a na kome se pismenu zaustavi, onda se to pisme napiše...“
Novembra 1906. izašao je prvi i vjerovatno jedini broj lista „Glasa istine“, lista za podizanje i utvrđivanje vjere o postojanju Boga živa i istine o besmrtnosti duše kao i za studiju i raspravu spiritizma (apostolizaciju) čiji je vlasnik za spiritističku organizaciju bio Svetozar V. Jovanović. U uvodniku pod naslovom „Naša prva riječ“ između ostalog piše: „Srbi i srpski narode, imajte vjere da su ovdje samo vjerne riječi zapisane koje su pomoću Sugestija od strane Duhova dobivene, i to preko dovoljno čak i nepismenih seljaka, i budite uvjereni da ovo nije niko iz nikakvog računa izmišljao, i kogod želi može o ovome i sam da se uvjeri“. Dalje se dodaje da su Srbi i srpski narod „skroz moralno toliko propali“ i da je do toga došlo „od našeg bezvjerja“. Ono što srpski narod može da odvrati od bezvjerja je spiritizam koji „nije zaglupljivanje mozga“ već nauka. Ova broj „Glasa istine“ donio je i izvještaj o javljanju duha Đorđa (Petrovića), Karađorđa, na seansi kod Radisava Davidovića u Koraćici, koji je poručio Srbima da se mole Bogu. Istom medijumu na jednoj seansi u septembru 1906. godine, Sv. arhanđeo Mihailo je doveo duhove Karađorđa, cara Lazara i Mihajla Obrenovića. Njihovi duhovi su lično molili Boga da im dozvoli da se jave na seansi. Duh kneza Mihajla je poručio Srbima da slušaju kralja Petra Karađorđevića, kao i da je za propast Obrenovića kriv kralj Milan koji se odrekao Boga.
Tokom 1910. i 1911. u Beogradu izlazi mjesečnik „Duhovni svijet“, časopis za naučno predavanje psihijsko-okultnih pojava. Zastupnik vlasnika lista i odgovorni urednik u početku je bio Petar J. Novaković a sjedište administracije je bilo u ulici Kralja Petra 43, u kući trgovca Ćire Vasića. Od novembra 1910. urednik je bio Jov. S. Jovanović, načelnik u penziji. Prvi broj se pojavio jula 1910. i odmah je najavljeno da će se baviti pojavama kao što su „spiritizam, hipnotizam, medijumizam, telepatija, vidovitost itd.“ U uvodnom tekstu uredništva napominje se da list ne donosi ništa novo jer pojave o kojima će pisati postoje od davnina, uz primjere kako iz bliže i dalje prošlosti tako i iz Starog zavjeta. Naglašava se da su okultne pojave već nekoliko decenija predmet brižljivih istraživanja u krugu naučnog svijeta, koji je „morao priznati istinu“ o postojanju duše. Društvo za psihijska ispitivanja iz Londona navedeno je kao primjer za ugled u proučavanju pojava kojima časopis namjerava da se bavi. Posebno se nabrajaju imena raznih svjetskih naučnika i književnika (Gete, Šekspir, Dante, V. Igo, Tolstoj, Gogolj, Ibzen) koji su se bavili ispitivanjima spiritističkih pojava ili su vjerovali u duhovni svijet, ali i glumice Sare Bernar koja je vjerovala u snove. Kao primjere iz susjedstva navode Bugarsku i Hrvatsku, gdje su poznati spiritisti u to vrijeme bili advokati dr Hinko Hinković i dr Gustav Gaj, potom filozof Lazar baron Helenbah i dr. „Međutim, da vidimo kako kod nas te stvari stoje. Znamo da se i kod nas izvjestan dio otmenog društva zanima jednim dijelom okultnih pojava kao što je spiritizam, ali je to većinom u užem krugu i više iz zadovoljstva. Da ipak dobiju te pojave svoj širi karakter i kod nas, imalo je dosta smetnja i među pozvanim i nepozvanim ljudima, a naročito zato što čisto ispitivački karakter tih pojava nijesu htjeli da prihvate ljudi od nauke, kao što je to u prosvijećenim zemljama“. Dodaje se da u Srbiji vlada mišljenje „da se usled proučavanja duhovnih problema može umno satrti“.
Objašnjavajući šta znači pojam okultizam, „Duhovni svet“ piše: „pod imenom okultizam treba razumjeti tajne pojave, koje se dešavaju bilo u našoj sredini, bez neke naročite naše volje ili pripreme, bilo van naše sredine, na nama nepoznat način. U širem smislu riječi okultizam sadržava u sebi sve pojave kao što su: spiritističke, hipnotske, telepatske (prenos misli), moći vidovitosti, proricanja, itd. U užem smislu riječi, okultizam ima svoje grupe koje se posebno moraju proučavati, jer su ipak po svojoj spoljnoj strani različne, i svaka grupa ima svoju izvjesnu cjelinu“.
(NASTAVIĆE SE)