Nove knjige mr Slobodana M. Čurovića „Komadanje srbskog jezika i ćirilice u Crnoj Gori” i „Mučenice i mučenici srbski” promovisane su preksinoć u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori. Zajedničko objema je činjenica da svaka na svoj način obrađuju našu bližu i dalju prošlost, kao i savremeni trenutak. Zajednička nit je i da autor to čini koristeći se različitim žanrovima. Naime, Čurović se u oba naslova, koji obrađuju sličnu tematiku, koristi publicistikom, istoriografijom, kao i književnošću – usmenom i pisanom, opisujući tako ličnosti i događaje.
O knjizi „Komadanje srbskog jezika i ćirilice u Crnoj Gori” najprije je govorio dr Tripko Draganić, recenzent ovog naslova, ističući da je knjiga prethodnica budućih istraživanja koja će pokušati odgovoriti na pitanje što se desilo da se Crna Gora odrekne svoje istorije i nasljeđa loze Petrovića, naročito posljednjih 20 godina. Po Tripkoviću ova Čurovićeva knjiga već bi se mogla okarakterisati kao istoriografsko istraživanje, i po njemu, Čurović bi trebalo da je razradi kao doktorsku disertaciju koja će posvjedočiti kako se stvara novi identitet u Crnoj Gori. Navodeći da se ove godine proslavlja 100 godina od održavanja Podgoričke skupštine, Tripković navodi:
– Ne, ne treba neka posebna naučna studija, za velike svjetske i evropske narode dovoljno bi bilo samo velika Podgorička skupština i njene istorijske odluke, a ne hiljade i hiljade malih i velikih podgoričkih skupština u čitavoj današnjoj Crnoj Gori, a koje ukazuju da je Crna Gora bila vjekovna Sparta Srpstva – rekao je Tripković, dodajući da se nadati da će se Crna Gora vratititi svojim korijenima i vjekovnoj tradiciji.
Potom je o Čurovićevoj knjizi „Mučenice i mučenici srbski” govorio hadži Radovan Radović, ističući da je mučeništvo stalno vezano za Srbe, počevši od glave Sv. Jovana Vladimira do danas.
– Slobodan Čurović bez upadanja u rezignirani romantizam, suvišni nacionalizam, bdije, duboko udahnjuje, osjeća i preživljava svu tu tragiku srpskih stradalnika, ne zatvarajući se u sebe. On istražuje, objelodanjuje i svjedoči, čak i kroz lični revolt i pobunu što se u ovom smućenom vremenu sve to gura pod tepih. I još misli da ima zračak nade. Njegova djela su u dubokoj vezi sa logikom i tragikom prošlosti i današnjice. Daje još jedan dokaz da se u suštini, kod neprijatelja Srba, ništa ne mijenja sem perfidije u iznalaženju novih načina za satiranje – rekao je Radović, navodeći između ostalog da je knjiga i svjedočanstvo o pobuni protiv tiranije, zla i mržnje, a za opstanak i istinu.
Na kraju se prisutnima obratio autor knjiga, Slobodan Čurović, navodeći da se ove njegove knjige mogu razumjeti kao velike „lelekalnice i veliko grčilo nad sudbinom našeg naroda”, a kao razlog takvom stanju navodi nekoliko uzroka. Među njima, Čurović posebno ističe apatiju srpske intelektualne elite, naročito one u Beogradu, pa još k tome koja je porijeklom iz Crne Gore. Kako je naglasio, to je najočevidnije u upornom protjerivanju ćirilice, kao i uplitanjem nelingivsta u lingivstička pitanja, pred kojima su se povukli oni koji bi svojim obrazovanjem trebali da im se odupru, a sve zarad karijera.
– Kako danas objasniti to rušenje kuće, to slijepo podaničko, kominternovsko-vatikansko prepravljanje i brisanje ćirilice, tu stidoću najboljeg i najduhovnijeg sebe – zapitao je Čurović, objašnjavajući da taj proces protjerivanja nikad nije prestajao kako bismo „jezički oćorili”, dodao je on. Promociju Čurovićevih knjiga svojim stihovima uljepšli su Vukić Garo Brajković, hadži Bogoljub Boban Velimirović, Veselin Vujović Vivet, Borislav Golubović, Radojica F. Bulatović i mali guslar Mido Todorović. Veče je vodio pjesnik Ljubisav Bjelić.Ž.J.