D
ržavne institucije su tokom protekle godine na ime ugovora o djelu potrošile čak 7.248.416 eura za isplate naknada za oko 1.000 angažovanih po tom osnovu. Osnovni problem sa ugovorima o djelu je to što oni po Zakonu o radu nijesu prepoznati kao radni odnos, te ti ljudi nijesu formalno i zaposleni, što ih stavlja u podređen položaj ako su angažovani na duže staze kao što je to često slučaj.
Ugovor o djelu je često korišćena forma ugovornog odnosa u situaciji kada naručilac posla ima potrebu za određenim fizičkim ili intelektualnim radom koji ne spada u segment djelatnosti za koje je registrovan. On nije isto što i ugovor o radu. Poslodavac može sa određenim licem da zaključi ugovor o djelu, radi obavljanja poslova koji su van djelatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla. Ugovor o djelu može da se zaključi i sa licem koje obavlja umjetničku ili drugu djelatnost u oblasti kulture u skladu sa zakonom.
Ipak, u našoj javnoj upravi je česta situacija da se po osnovu ugovora o djelu radi mjesecima, čak i godinama.
Prema podacima iz Predloga završnog računa o završnom računu za 2017. godinu, rekorder po potrošnji na ime ugovora o djelu je Ministarstvo vanjskih poslova koje je za tu namjenu utrošilo preko 1,55 miliona eura, uglavnom za angažman radne snage u diplomatsko konzularnim predstavništvima.
Trošak od oko milion eura imalo je Ministarstvo finansija sa institucijama pod njegovom ingerencijom. Mimo njih izdvaja se Zavod za statistiku koji je za ugovore o djelu potrošio 398.560 eura.
Skupština je za angažovanje zaposlenih bez radnog odnosa potrošila 354.000 eura, Ministarstvo pravde 291.914, a resor unutrašnjih poslova i Uprava policije oko 250.000.
Ministarstvo odbrane je na ime ugovora o djelu potrošilo 122.233, dok je Sudski savjet za te namjene imao izdatak od 204.105 eura.
Državne institucije su u poslednjih pet godina na ugovore o djelu potrošile oko 30 miliona eura, a u NVO Institut Alternativa smatraju da je njihovo korištenje problematično jer se mogu iskoristiti za zloupotrebe i zaobilaženje procedura za zapošljavanje. Navode i da se s obzirom na to da se stalno priča o smanjenju broja zaposlenih u javnom sektoru, ugovorima o djelu taj proces obesmišljava jer izdaci po budžet ostaju, a angažovani bivaju uskraćeni za neka od prava iz radnog odnosa.
– Nastavlja se sa obesmišljavanjem napora da se ograniči zapošljavanje u javnoj upravi i da se uvede sistem zasluga u crnogorsku državnu upravu, time što se ljudi praktično zapošljavaju na osnovu ugovora o djelu iako formalno-pravno to nije moguće. Time što pojedine institucije plaćaju poreze i doprinose licima angažovanim na osnovu ugovora o djelu, i time što se ovi ugovori sklapaju na duži vremenski period, ili konstantno obnavljaju, lica praktično bivaju zaposlena u državnim organima, ali ne na osnovu relativno strogih procedura propisanih Zakonom o državnim službenicima i namještenicima. Dodatno, ugovori o djelu se nerijetko sklapaju i za poslove koji imaju redovan karakter u okviru određenog državnog organa – smatraju u toj NVO.M.S.
Imaju zdravstveno osiguranje
Izmjenama zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i o zdravstvenom osiguranju uvedene su nove kategorije osiguranika, pa pravo na zdravstveno osiguranje imaju i oni koji obavljaju poslove po osnovu ugovora o djelu, autorskog ugovora, kao i poslove po osnovu drugih ugovora na osnovu kojih su ostvarili i prijavili naknadu. Ranijim zakonom o zdravstvenom osiguranju bilo je regulisano da doprinos plaćaju „lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu, ako nijesu obveznici po drugom osnovu”, dok je sada precizirano da su to „lica koja obavljaju poslove po osnovu ugovora o djelu, odnosno poslove po osnovu autorskog ugovora, kao i poslove po osnovu drugih ugovora po osnovu kojih za izvršeni posao ostvaruju naknadu”.
)){kind=small}
