Glumac Predrag Bjelac nakon uspješnog početka glumačke karijere u rodnom Beogradu, devedesetih je napustio zemlju i zaputio se u Češku. Počeo je da gradi karijeru filmskog i televizijskog glumca, i nakon nekoliko godina prepoznali smo ga kao mračnog čarobnjaka Igora Karkarofa u četvrtom dijelu sage o Hari Poteru i Lorda Donona u „Dnevnicima Narnije”. Tako se ona starija publika podsjetila Peđe Bjelca iz onih njegovih beogradskih dana kad je igrao u pozorištu, TV seriji „Vuk Karadžić”, i domaćim filmskim hitovima, a mlađa ga zavoljela kroz uloge u svjetskim bioskopskim hitovima. Poslednjih godina, kako kaže, trudi se da bude više u Beogradu, da bi provodio više vremena sa kćerkama. Osvojio je u međuvremenu brojne poklonike igrajući u nekim od najuspješnijih TV serija u Srbiji i regionu. Svoju crnogorsku priču počeo je sa filmom „As pik”, a nastavio je kroz ljubav sa našom rediteljkom Marijom Perović, sa kojom je prvi put zajedno radio upravo u seriji „Grudi”, koja počinje da se emituje u subotu na Prvom programu Javnog servisa. Očekuje nas uskoro i početak prikazivanja treće sezone velikog televizijskig hita „Ubice mog oca” u kojoj igra jednu od nosećih uloga, korumpiranog bivšeg ministra, a trenutno ga gledamo u seriji „Pogrešan čovek”.
• U seriji „Grudi” igrate Engleza. Kako je to igrati stranca kod nas?
– Na neki način obrnuo sam pozicije. Do sada sam po svijetu igrao neke druge strance, uglavnom sumnjive tipove, Ruse, Ukrajince, a sada igram Engleza, ali kod nas, koji je petnaestak godina u Crnoj Gori i pokušava da se prilagodi koliko god može. Ali je i dalje negdje „na pola”.
• Kako izgleda u očima jednog Engleza priča na kojoj se bazira ova TV serija?
– Jedan od razloga za preseljenje u Crnu Goru tog Engleza su zdrav život, zdravlje, ekološka država, potraga za nedirnutom prirodom, o čemu on priča. Igram sporedni lik, muža jedne od junakinja koja ima veliki zdravstveni probleme. On je idealista, borac za zdrav život i zdravu ljubav.
• Zahvaljujući seriji „Grudi” po prvi put ste sarđivali na profesionalnom planu sa Marijom Perović, i to u Crnoj Gori, a ujedno ovo je njen prvi projekat nakon deset godina?
– U Crnoj Gori sam prvi put snimao film „As pik”, a proljetos sam opet snimao, i to jednu češku kriminalističku seriju.
Mislim da Crna Gora tek počinje svoju filmsku i televizijsku priču. osnovan je Filmski centar, a to je po meni ključna stvar za razvoj kinematografije. Sa njim će i crnogorski filmski radnici drugačije tretirati goste koji dolaze i ovdje snimaju. na taj način kordinišete te gostujuće projekte i u njih uključujete svoje ljude. A znam da su ovdje dolazili i snimali, a da Crna Gora i ovdašnji filmski radnici nisu imali ništa od toga. To je presudno za razvoj filmskog biznica. Ne želim da budem subjektivan, ali sam sigurna da će ova serija pomjeriti granice koje su do sada postojale, a samo ostaje da se crnogorski Javni serivis digitalizuje da će slika biti mnogo ljepša.
• Znamo Vas sa malih i velikih ekrana, a šta je sa pozorištem?
– To je bivši život. Od prije 25 godina, to jest prije nego što sam otušao u Češku. Od tada nikad nisam zaigrao na sceni. Ne bih radio u teatru na uobičajen način, ovako kako sad postoji. Igrao bih po projektu, neko određeno vrijeme, pa i svaku noć ako treba, ali ne bih više igrao u repertoarskom pozorištu. Mislim da mi to ne bi prijalo. Možda, kad ostarim, ali trenutno ne. To je, nažalost, zanimljivo na početku, u nekoliko prvih izvođenja predstave, a posle je to robija.
• Susretali ste se i susrećete se sa izuzetnim glumcima i velikim zvijezdama. Da li ih možete uporediti sa našima glumačkim bardovima?
– Po kvalitetu smo slični, po odgovornosti, ipak su oni u prednosti. Ta odgovornost na neki način prouzrokuje manjak duhovitosti, šarma, zabave na snimanju, ali... bože moj. Ipak, primarni cilj je da se radi. Dešava se da su oni na terenskim snimanjima opušteniji, pa sam prije četiri godine proveo jedno nezaboravno vrijeme u Rumuniji sa Semom Nilom snimajući jedan naučnofantastičan film. Provodili smo se bukvalno svaku noć i svaki dan, išli na izlete, a moja Marija i njegova supruga su se družile. Zaista, to je bilo druženje za čitav živat. Nije stvar u duhu, nego odgovornosti. To je primarno, jer tamo su veliki ulozi i niko ne smije da se igra sa tim.
• Šta trenutno radite?
– Seriju „Pogrešan čovek” koja je krenula sa emitovanjem, ali s obzirom da je riječ o 180 epizoda, snimaćemo do aprila. Tu igram jako zanimljiv lik, i tek se razvija i biće ga sve više i više. „Pogrešan čovek” je nešto kao sapunica, ja bih rekao porodična saga. Što se tiče filmova, za sada nemam ništa planirano, ali nikad se ne zna. Znam samo i da će serija „Grudi” postati i film.S.ĆETKOVIĆ

Kod nas skromno, u svijetu stresno

• Kako ocjenjujete naše nove TV serije i filmove u poređenju sa televizijskom i filmskom produkcijom u svijetu koju odlično poznajete?
– Sve je daleko skromnije, i radi se brže i pod mnogo većim stresom. Ali vjerujte, zbog velikig budžeta kojima se raspolaže u inostranstvu, i tamo se radi pod velikim pritiskom. Mislim da je tehnologija, to jest digitalizacija, doprinijela produkcijama da to mogu priuštiti, ali glumcima je to mnogo stresnije. Mnogo se brže radi, tempo je jak. Nije da ne umijemo, ali jednostavno nam ne prija.