Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
„Bemaksu” 883.000 eura po kilometru * Osumnjičenog za ubistvo pustili, pa raspisali potragu * Katnić: Utvrditi ko je prvi prijavio državni udar * Ministar grobar naše ekologije * „Bemaksu” 883.000 eura po kilometru * Crna Gora i multikulturalizam * Vratari NATO-a
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 08-11-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Johanes Han, evropski komesar za proširenje:
– Crnu Goru i Srbiju prestižu Albanija i Makedonija.

Vic Dana :)

Posle smrti, odlazi gejmer u pakao.
Nakon nekoliko dana zove đavo Boga i kaže:
- Ajde, molim te, uzmi malo ovog što voli video igrice.
- Što?
- Pa, prevrnuo mi je sve kotlove, pobio sve đavolčiće, i već treći dan pomahnitalo trči i viče: Gdje je prolaz za sledeći nivo?
Vozi crnka plavušu kolima. Odjednom kola stadoše i crnka reče:
- Zamisli, nestalo nam je goriva!
A plavuša odgovori:
- Kako si ti pametna, a ja bih vozila, vozila, vozila i ništa ne bi primijetila...
Šta je to: Četvorica u jednoj sobi, a samo jedan radi?
Tri državna službenika i ventilator.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-11-07 OSVRT NA ŽIVOT I KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO RATKA DELETIĆA (10) I smrt je pjesmom ovjerio Kada je iz torbe, u kojoj je nosio samo knjige, samo tople riječi, izvadio i poklonio mi svoju poslednju zbirku stihova „Tuga jablanova”, znao sam da je završen njegov ovozemaljski boj, njegovi pohodi ovjekovječeni lirskom notom izniklom iz kućnog praga, iz duše njegovih Vasojevića. U njoj je smjestio poslednju nadu i uvjerenje da ljepše smrti ne može naći nego u pjesmi, onako kako to i jablanovi rade
-Piše: Darko Jovović

Odmah nakon smrti Ratka Deletića zapisao sam: „Ako te život nije prepoznao, prepoznala te smrt koju si naslutio, Ratko Deletiću, onako kako je naslućuju vidoviti“. A da je vidio više od vida potvrdio je prilikom proslave Petrovdana, te 2007. godine, kada je na planini Ljuban, pod vedrim nebom, ispod komskih visina, promovisao knjigu „Komovi između neba i zvijezda“. Učinio je to jer ga je obavezao unutrašnji glas da raskopča tišinu i zavičajnu toplinu okalemi snagom svoje neobične poetske topline. Sve je tog dana bilo u znaku oproštaja od prijatelja, zavičaja, pjesme... Zanijemile su komske gore poslije izgovorenih stihova za koje je dobro znao da posvjedočavaju njegovu borbu pravednika:
Jesil kadgod Komom prolazio,
Kroz oblake, kroz jelike tanke?
Je li tebe zaklinjala majka?
Da ne trpiš silu i nepravdu,
I da joj se ne uklanjaš s puta.
Niti ljepše promocije, niti tužnijeg oproštaja od zavičaja i knjige Ratko nije mogao da doživi. Kada je tog istog dana iz torbe, u kojoj je nosio samo knjige, samo tople riječi, izvadio i poklonio mi svoju poslednju zbirku stihova „Tuga jablanova“, znao sam da je završen njegov ovozemaljski boj, njegovi pohodi ovjekovječeni lirskom notom izniklom iz kućnog praga, iz duše njegovih Vasojevića. U njoj je smjestio poslednju nadu i uvjerenje da ljepše smrti ne može naći nego u pjesmi, onako kako to i jablanovi rade. Iz tih stihova izvirala je tuga, grijući njegova nemirna stopala spremna da se utope u vječita nestajanja. Tako je poslednji put ovjerio predskazanje spostvene smrti koje je nosio sa sobom, ne kao teret, već kao podsticaj da kaže što više o našim usudima razapetim „između neba i zvijezda“. I, zaista, nosio je preteško breme, vidao rane u bijelom prostranstvu Komova, utapao suze u jauke Lima. Te suze godinama uviru u srca svih onih koji su Ratka poznavali i prepoznavali njegovu borbu pravednika. Onih koji se sjećaju da je Ratko poslednje godine svoga života proveo kao nezaposleno lice na birou rada, suočavajući se sa brojnim nepravdama i neprijatnostima. Naime, kada je odlukom Vlade Republike Crne Gore ukinuto finansiranje rada stručne službe Udruženja književnika Crne Gore, a time i lista „Zapis“, čiji je urednik bio, Ratko Deletić je ostao bez posla. Ali ga to nije pokolebalo da se preda i ode tamo gdje bi njegovoj duši i njegovim stihovima bilo hladno.
I danas, kad s vremena na vrijeme, prođem putem koji od Andrijevice vodi prema Murini zastanem naspram Gračanice. Pred očima mi se javi Ratkova slika duboko ukorijenjena u moja sjećanja. To su one slike kad je Ratko od rodne kuće silazio niz strminu sa torbom punom knjiga grabeći preko limskog mosta ne bi li otkrio nešto novo i napisao nenapisano. Sjećam se kako je u tim putovanjima volio da citira Lalića i kako je sa posebnim ushićenjem izgovarao njegove riječi: „Čovjek i kad ne zna kuda ide mora dalje“. Govorio je: „Jako li je ovo i moćno, baćo moj“.
Poslije svega Ratko odmara u svojim pjesmama i knjigama. Preblažena je njegova tuga, isprana gorčina na pragu istine i iznenađenja. Ostao je njegov poetski oganj koji plamti nad zavičajem. O tome svjedoče i njegovi stihovi iz knjige „Otvori vrata kuće“:
Ostao je naložen oganj
Dolazak da se ugrije
Ostao je topli hljeb
Umiješen majčinim
Blagim rukama
Na stolu rakija,
Sve je tu
Samo mene nema.
KRAJ

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"