Pitanje je da li je normalno već za prvu takmičarsku predstavu na JPF reći „evo pobjednika”, a ne pogledati ostalih šest, koje su ovdje stigle iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske, dakle sa područja kome nije potreban prevodilac, ali je činjenica da je „Korešpodencija” u izvođenju odličnog ansambla Zvezdara teatra (Branislav Lečić, Slavko Štimac, Anica Dobra, Joakim Tasić, Jelena Stupljanin i Branko Vidaković), i u režiji Gorčina Stojanovića, koji je bio i scenograf i odabrao muziku – s razlogom zadivila užičku publiku. Selektor Bojan Munjin je poslije predstave poručio da se svaka dobra predstava temelji na dobroj priči i dobroj igri.
– To smo mi večeras gledali i uživali. Pozorište je umjetnost, atrakcija koja se poklanja publici, i vjerujem da je publika zadovoljna poklonom - kaže Bojan Munjin. Uz konstataciju da je „Korešpodencija” podjednaku pažnju podarila i glumcu i piscu (Borislav Pekić), dramaturg i dramski pisac Amir Imširević na okruglom stolu nakon predstave ovako danas vidi pozorište: „Nemojte me pogrešno shvatiti, ali ja sam u pozorištu zasićen Meše Selimovića i Iva Andrića. Imam osjećaj da su to autori koje smo mi silom natjerali u teatar. Mi smo natjerani da gledamo loše adaptacije, i upravo iz tog razloga sam srećan što sam vidio predstavu `Korešpodencija`. Glumci nas natjeraju da ih slušamo, a ja sam željan toga da slušam ljude”.
Gorčin Stojanović objašnjava da je imao želju da radi sva tri značajna srpska komada koja se bave 1948. godinom – Sterijini „Rodoljupci”, „Maska” Crnjanskog i „Korešpodencija”, i radio ih je.
– Imali smo priliku da radimo nešto što je nama zadovoljstvo, a nadamo se – i publici - kaže Gorčin Stojanović.
Sve u svemu, festival u Užicu je započeo u snažnom ritmu i na opšte zadovoljstvo po pravilu brojne publike. Otvorila ga je profesor Vida Ognjenović, i posvetila ga velikom Užičaninu, akademiku Ljubomiru Simoviću. Po njenim riječima, užički festival je „svetkovina hrabrosti, smjelosti, i vrhunskih dometa u umjetnosti”.
– Ovdje se upravo stvara osmodnevna pozorišna republika. Jeste li primijetili kako je grad zadobio neki mistični sjaj, što je od svjetlosti pozornice. I od večeras će ova sala biti epicentar vulkanskih aplauza, a iza ove zavjese sve trepti od glumačke treme i žestokog zaleta da se što brže obori rampa između scene i gledališta. Skeptici kažu da pozorište ne mijenja svijet. Mijenjati svijet je revolucionarna fraza. Možda teatar ne mijenja svijet kako ga mijenjaju izlazak i zalazak sunca, ali mijenja čovjekov svjetonazor koji te promjene prepoznaje i tumači. Provjerite to nakon gledanja osam predstava. Svijet će i u domenu našeg shvatanja ostati isti, ali ćemo mi na neke stvari gledati znatno drugačije. Pravo pozorište - naglasila je Vida Ognjenović otvarajući festival - jeste permanentna borba protiv ravnodušnosti. U ovom gradu je ta borba davno započeta, prije vijek i po. Produbljena je prije 23 godine, od kada traje Jugoslovenski pozorišni festival. On opstaje hranjen ovdašnjim smjelim idejama i nepokolebljivošću. Festival će uskoro obilježiti četvrt vijeka postojanja, i važno je znati da je za ovo vrijeme veliki pjesnik, dramski pisac i prozaista Ljubomir Simović, stalni, najjači stub festivala. Neka se zavjesa ovaj put podigne u njegovo ime!
S. Tijanić

Imširević piše kritiku 

Kao i sve prethodne godine, JPF prati Bilten koji, između ostalog, ima i svog kritičara. Ove godine taj posao obavlja Almir Imširević (1971) rođen u Bihaću. Završio je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu i 1998. godine diplomirao na Odsjeku za dramaturgiju. Autor je drama „Kad bi ovo bila predstava”, „Balkanski đavo Sram”, „Circus Inferno”, „Po istinitoj priči”, „Kad bi ovo bio film”, „Fistik” i drugih. Njegove drame su uvrštene u Antologiju BiH drame 20. vijeka, kao i Francusku antologiju savremene evropske drame. Djela su mu izvođena u pozorištima u BiH, Srbiji, Francuskoj, Turskoj, Poljskoj, Italiji, Češkoj i drugim zemljama. Radi kao vanredni profesor na Odsjeku za dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.