Prvi put u praksi Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu prije desetak dana vraćena je na dopunu istrage tamošnjem tužilaštvu optužnica kojom se 29 pripadnika Srba tereti za ratne zločine u hrvatskom selu Voćin 1991. godine, gdje je ubijeno 47 Hrvata.
Na sjednici Vijeća povodom razmatranja optužnice 16. oktobra, sud je odlučio da vrati optužnicu tužilaštvu, uz obrazloženje da je to neophodno „radi boljeg razjašnjenja stvari“, što je izazvalo velike bure u hrvatskoj javnosti. Sud je, takođe, odbio predlog tužilaštva da se optuženima sudi u odsustvu, s obzirom na to da se niko od optuženih nije našao u sudu, osim njihovih branilaca po službenoj dužnosti i „prijatelja suda“.
Prijatelji suda
Tužioci imaju rok od šest mjeseci da ispune nalog suda nakon čega mogu ponovo da podignu optužnicu protiv osumnjičenih. Do ovoga ne bi došlo da se u predmet nisu uključili advokati iz Srbije, u statusu „prijatelja suda“, budući da srpski advokati ne mogu da postupaju kao branioci u Hrvatskoj. Tako su svakom od 29 optuženih kojima se sudi u odsustvu postavljeni advokati po službenoj dužnosti.
Međutim, pošto je jedan od okrivljenih (Milorad Grkinić) angažovao srpske advokate, oni su se izborili za status „prijatelja suda“, a sada i za obaranje optužnice, na kojoj se, pored ostalih nalazi i optuženi koji je preminuo, kao i optuženi koji je u vrijeme izvršenja djela bio maloljetan, imao je 16 godina, pa se njemu uopšte ne može suditi u ovom postupku.

Istraga poslije 24 godine
„Prijatelji suda“ u ovom slučaju su advokat iz Novog Sada Ivan Gvozdenac i dekan na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu Branislav Ristivojević. Grkinića zastupa Slađana Čanković, advokat iz Zagreba.
Pomenuta optužnica podignuta je poslije više od 24 godine istrage, u toku 2016. godine. Njom se okrivljeni Srbi terete da su kao pripadnici paravojnih formacija ubili 47 civila i tri ratna zarobljenika u hrvatskim selima Voćin, Hum i Krasković, između ljeta i zime 1991. Optuženi su Borivoje Radisavljević, Rajko Bojčić, Borivoje Lukić, Zoran Miščević, Marinko Ergarac, Mile Crnobrnja, Mitar Simić, Ljubiško Novaković, Zoran Jorgić, Milenko Bogatić, Jovan Cvetić, Milorad Ergarc, Rajko Vučković, Radisav Jokić, Đuro Vukojević, Đuro Đurić, Ričard Glušac, Zoran Jovakarić, Stevo Šimić, Milorad Grkinić, Predrag Bosanac, Krsto Tomašević, Borislav Tomašević, Davor Bosanac, Veselko Petrušić, Ranko Lukić, Rade Ivanović, Milenko Ivanović i Milutin Popović.
Pitanje sistema
odabira optuženih
U izjavi za Tanjug advokat Gvozdenac kaže da odbrana ne spori da se zločin dogodio i da on mora da bude procesuiran, ali da se postavlja pitanje sistema odabira optuženih.
– Jasno se pažljivim čitanjem optužnice vidi da se zločin stavlja na teret određenoj paravojnoj formaciji, gdje se u nedostatku identifikacije članova te formacije, optužuje određena grupa ljudi po neutvrđenom kriterijumu – naveo je Gvozdenac.
U svakom slučaju on očekuje da će tim u kojem učestvuje dokazati da njegov branjenik Grkinić nije izvršio krivična djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, što će, kako smatra, rezultirati oslobađajućom presudom. Izrazio je žaljenje što i ostali optuženi nemaju materijalnih sredstava da angažuju svoje advokate, jer bi to moglo da dovede do djelotvornije odbrane s obzirom na obimnost i složenost predmeta.
– Ono što bih napomenuo jeste da je nesporno da se zločin dogodio i da je svaki zločin za osudu, a pogotovo ovakav zločin gdje su stradali mahom civili. Loša strana svega jeste sporost sistema, koja direktno utiče, kako na efikasnost pravde i satisfakciju koju pruža osuda bliskim srodnicima stradalih, tako i na ponovno raskopavanje zaboravljenih sukoba, poslije 30 godina, kada je uspostavljen kakav-takav suživot – ocijenio je novosadski advokat.

Djelovali suprotno
Ženevskim konvencijama
U osporenoj optužnici se, pored ostalog, navodi da su okrivljeni djelovali suprotno Ženevskim konvencijama, kao starješine vojnih i milicijskih jedinica, od sredine jula do sredine decembra 1991. godine u mjestima Voćin, Hum, Krasković i okolini i to prema zajedničkom planu i dogovoru, u namjeri obaranja državnog i društvenog ustrojstva na dijelu teritorije Hrvatske. Oni i njima podređeni su, prema navodima osporene optužnice, pljačkali civilno hrvatsko stanovništvo oduzimajući im automobile, traktore, novac i sve druge vrijedne stvari. Zapalili su, minirali i uništavali privredne objekte i kuće stanovnicima hrvatske nacionalnosti.
Prema civilima su nečovječno postupali uskraćujući im medicinsku pomoć, kao i snabdijevanje osnovnim životnim namirnicama, tjerajući ih na prisilni rad i obavljanje najtežih poslova, navodi se, pored ostalog, u optužnici i dodaje i da su ubili veliki broj civila i ratnih zarobljenika.
Za zločine u Voćinu do sada su osuđene dvije osobe na 20 i 18 godina, kao i jedan ljekar na četiri godine zatvora zbog nemara, jer ranjenim žrtvama nije pružio adekvatnu negu.
Slučaj „Voćin“ je bio dio optužnica tužilaštva u Hagu protiv Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja. Međutim, Milošević je preminuo tokom suđenja 2006. godine, dok je Šešelj oslobođen svih optužbi, osim one za ratni zločin nad Hrvatima u Vojvodini.
Tanjug