Međunarodni naučni skup „Književno djelo Stefana Mitrova Ljubiše u svom vremenu i danas (1878–2018)” počeo je juče u Crnogorskoj akademiji nauka i umejtnosti uvodnom besjedom akademika Đorđa Borozana, predsjednika Organizacionog odbora. Kako je istakao, Stjepan Mitrov Ljubiša okupio je naučnike i akademike da nakon 42 godine u CANU ponovo progovore o njegovom književnom i političkom radu, da se čuje podatak više o „samoniklom geniju, čije je pregnuće na književnom i političkom polju ostalo zapamćeno u tolikoj mjeri da uvijek iznova imamo što o njemu kazati”. Podsjećajući da je Ljubiša živio u teškim vremenima, da je ponikao iz naroda koji je tada još uvijek bio teritorijalno razdijeljen među velikim silama, i da je uspijevao na polju politike i književnosti, postojano i aktivno, da doprinese dobrobiti sopstvenog naroda, Borozan dodaje:
– Boreći se za uvođenje narodnog jezika u sudove i škole, za jugoslovenstvo i srpsko-hrvatsku slogu, izvlačeći žicu iz pređe narodnog jezika i običaja onovremene Boke i njenog zaleđa, ostajao je često neshvaćen i napadan, ali i mio narodu koji ga je, i kada je imao zamjerke na njegov rad, cijenio i birao za svog predstavnika – rekao je Borozan. Istoričar je dodao i da je S.M. Ljubiša uspijevao da napravi mudre izbore i pomogne svom narodu, da uspješno diplomatski lavira među velikim silama, ponekad praveći kompromise koji nijesu uvijek bili dobro prihvaćeni. No, iako je za života bio čak i klevetan, danas nam se vraća i vraćaće se svojim književnim i političkim djelom, zahvaljujući i pripovjedačkom i besjedničkom daru, istakao je Borozan.
Potom je za govornicu CANU stupila prof. dr Iva Grgić Maroević (Sveučilište u Zadru) sa referatom „Ljubišin prijevod Ariostovih satira”, koji se bavi kako i sam naziv kaže Ljubišinim prevodilačkim radom, odnosno njegovim prepjevima koje je objavljivao u zadarskom „Narodnom listu” 1862. godine u nekoliko nastavaka. Kako se moglo zaključiti iz izlaganja profesorke, služeći se desetercem, Ljubiša je uspio zahvaljujući ovim satirama da pokaže sopstvenu dosjetiljivost i humorističnost, leskičku gipkost i moć uživljavanja.
Akademik Ljubomir Zuković (Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske) govorio je na temu „Kanjoš je Ljubišin predak”, koji iznosi tezu da je uprkos mnogim mišljenjima, Kanjoš bio stvarni čovjek, možda čak i Ljubišin predak. Zuković ovu tezu o Kanjošu Macedonoviću kao realnom čovjeku potvrđuje posredno, preko italijanskog prevoda latinskog teksta ugovora koji su Paštrovići svojevremeno potpisali sa Mletačkom Republikom. Jer, navodi Zuković, na desetom mjestu kao potpisnik se pojavljuje i ime Kanjoša, doduše ne sa prezimenom Macedonović, kao jedan od plemenskih prvaka, i to 4. aprila 1423. godine. I upravo taj datum se pojavljuje u poznatoj Ljubišinoj priči, što dokazuje i da je Ljubiša imao uvida u taj dokument, i da Kanjoš nije samo legendarna i folklorna ličnost, već stvaran čovjek.
Lingivsta akademik Branislav Ostojić izlagao je na temu „Stefan Mitrov Ljubiša i Vukov model književnog jezika u Crnoj Gori”, razmatrajući dva osnovna Ljubišina jezička sloja – opšteknjiževni koji je u njegovom jeziku dominantan, i dijalekatski za koji se kao autor vezao. Ostojić između ostalog navodi i da se Ljubiša svojim djelom ne može izuzeti iz onovremenog jezičkog standarda, pa time ni iz standardizacije i reforme jezika koju je sproveo Vuk Stefanović Karadžić, iako još uvijek nije sasvim iščistio svoj jezik.
– Na najbolji mogući način Ljubiša je ostvario ono što je bila Vukova ideja, zadržao se na onome što prosto i ubjedljivo shvata – čist, pravi, neposredni narodni jezik – kaže Ostojić.
„Onomastička slojevitost u Ljubišinoj povijesti `Prokleti kam`” bila je tema izlaganja akademika Nenada Vukovića, koji je kroz izlaganje pokazao leksičku slojevitost i bogatstvo Ljubišinog djela. Jer, kaže Vuković, ta leksika odslikava i kako se nekada živjelo na ovim prostorima.
Na kraju jutarnjeg dijela prve sesije govorila je prof. dr Sonja Tomović Šundić na temu „Moralna dimenzija u književnom djelu Stefana Mitrova Ljubiše”, koja je istakla da je Ljubiša uspio pišući o lokalnim temama, lokalnom plemenskom iskustvu da postigne univerzalnost svog djela. Zato se u njegovom djelu naročito ističe etika, tačnije uvijek su prisutni principi slobode i pravde, kao i čojstva, kao tipično crnogorske prakse ovih principa na individualnom planu.
Juče poslijepodne svoje viđenje književnog i političkog rada Ljubiše dali su i prof. dr Tatjana Đurišić Bečanović, prof. dr Radmilo Marojević, prof. dr Milica Semkov, prof. dr Milorad Jevrić, prof. dr Miodrag Jovanović i doc. dr Miodarka Tepavčević. Izlaganje prof. dr Siniše Jelušića juče je izostalo.
Skup se nastavlja danas u CANU, a prvo izlaganje u 9 časova imaće akademik Borozan. Predviđeno je i da govore prof. dr Aleksandar Čilikov, prof.dr Lidija Tomić, prof. Vida Ognjenović, prof. dr Ljiljana Pajović Dujović, dr Mila Medigović Stefanović, doc. dr Jelena Bašanović Čečović, dr Danijela Radojević, mr Božena Jelušić, mr Milun Lutovac i akademik Radomir V. Ivanović. Na kraju skupa, u 12 časova biće promovisana Ivanovićeva knjiga „Kazalice Stefana Mitrova Ljubiše”.Ž.JANjUŠEVIĆ

Uveo ćirilicu u bokeške škole

Istoričar akademik Zoran Lakić govorio je na temu „Dodiri istorije i literature u stvaralaštvu Stefana Mitrova Ljubiše”, ističući da je Ljubišin literarni rad neodvojivo vezan za njegovo političko djelovanje, a koje je bilo potkrijepljeno njegovim rodoljubivim osjećanjima. Kako ističe Lakić, Ljubiša se u svom djelu naslanjao na Njegoša, što i ne čudi jer su u to vrijeme Bokelji mislili na isti način kao i Crnogorci, iako nijesu živjeli u istoj državi.
– Ljubišina literatura odslikava život svoga naroda. Mislim da je narodni život, i njegova borba, suština stvaralačkog djela, a mislim da je to osobina i svih naših drugih pisaca i mislilica onog vremena – rekao je Lakić, podjsećajući da je upravo Ljubiša, kao poslanik u bečkom Parlamentu uspio da izvojuje za svoje Bokelje da u školama ravnopravno pišu ćirilicom i latinicom na svom srpskom jeziku.