-Autor: Ranko Pivljanin

Režimu Mila Đukanovića je jedino ostalo da još na gusle doda pet žica, na suvo drvo javorovo zalijepi etiketu „Fender stratokaster“ i Filipa Višnjića proglasi za prvog crnogorskog rokera koga su Srbi vjekovima lažno svojatali kao svog narodnog guslara, a on slijep, kakvog ga je bog dao, nije vidio kuda stvari idu.
Vukovu azbuku su abtejtovali sa nekoliko slova i dobili crnogorski jezik sa čijim fonemama su, uz predsjednika, najviše profitirale riječi gu.ica i sjekira.
Jednog dana 2000. godine, kada su bili u prolazu kroz Cetinje, svratili su u tamošnji Centar bezbjednosti i registrovali Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Sad čekaju drugi Hristov dolazak, a nema gdje drugo no u „Splendid“, kako bi preregistrovali vjernike.
I sama crnogorska vlast je falsifikat, jer su se pre triji decenije kao najcrnji, to jest najcrveniji komunisti prodali narodu pod lažnom etiketom nekakvih socijalista, pa je i po tome Crna Gora unikat, jer jedino tamo komunizam nikad nije oboren.
Sa tradicionalne crnogorske kape su uklonjeni četiri S, pa kad je onomad Milo Đukanović papi Franji poklonio ovaj dio tradicionalne narodne nošnje, u stvari je „Svetom ocu“ uvalio fejk. Ali ne fali, dobro će ta kapa doći u Vatikanu kad se zaokruži naučno djelo Savića Markovića Štedmilije i Sekule Drljevića, te Crna Gora konačno postane Crvena Hrvatska.
U skladu sa zahtjevima novog doba i nove politike, stihovi ovog potonjeg, koji je na Nirnberškom procesu osuđen kao ratni zločinac, nalaze se u crnogorskoj himni. Na koju se, doduše, narod diže na noge samo uz prijetnju oružanom silom i zatvorom.
U ofanzivi novog identitetskog inženjeringa malo se kao čvrst orah pokazao vladika Petar Drugi Petrović Njegoš, pa su mu inženjeri novih crnogorskih duša pokušali doakati sa dvije strane. Prvo su ga proglasili „genocidnim pjesnikom“, a potom su, za svaki slučaj, iz njegovih djela poizbacivali sve ono što je nosilo srpski predznak. Nisam obaviješten da li su preimenovali i „Ogledalo srpsko“, ali će se neko rješenje već naći.
Ako su već Desanku Maksimović, Aleksu Šantića i Zmaja zamijenili gorostasi poput Šima Ešića, Nazmija Rahmanija, Šukrije Pandže i sličnih, naći će se neko adekvatan da zamijeni i Njegoša. Treba samo malo više pažnje obratiti pažnju na pjesničke talente po Tuzima i Rožajama.
Kad se sve ovo ima u vidu, uopšte nije jasno zašto se diže prašina oko toga što je crnogorski parlament prije nekoliko dana rezolucijom poništio odluke Podgoričke skupštine iz novembra 1918. godine koja je izglasala ujedinjenje sa Srbijom. Da ne budemo na kraj srca, nije sve ni poništeno. Eto, primjera radi, Matija Bećković je unaprijeđen u fašistu. A i na gusle sa šest žica – čekamo…
wwwblic.rs