-Piše: DRAGAN MRAOVIĆ

Čekanje budućnosti je čista utopija. Ono je različito od vizije budućnosti koja je zanosna u poeziji, podsticajna u filozofiji, ali u borbi za opstanak u današnjem svijetu samo sadašnjost ima nekog smisla. Sada i ovdje treba mijenjati svijet u nekom razumnom trajanju da bi ljudski život imao smisao. Obećanje raja u Evropskoj uniji ima za cilj samo opstanak na vlasti ovih naših politikanata u pokušaju. Njihova obećanja bolje budućnosti samo su sredstvo da se ništa ne mijenja, jer bi promjene podrazumijevale i uklanjanje mafijaško – političkih vlasti koje autokratski vladaju Crnom Gorom i Srbijom. Put u Evropsku uniju je golgota današnjih generacija zbog koje se stvari ne mijenjaju ili se usmjeravaju na staze samoporicanja dostojanstvenog ljudskog i nacionalnog bitisanja. Ovako više ne ide. Ništa se suštinski ne mijenja, jer je put u EU monoteizam ponavljanja uvijek istog stanja sa istim nesrećama na vlasti, kroz šarenu lažu pluralizma koji se svodi uvijek na isto i samo jedno stanje – na neoliberalno gaženje ljudskih i socijalnih prava. Odmah i sada se mora mijenjati društveni sistem, jer smjenjivanje partija na vlasti i pojedinaca ne mijenja ništa, ako se ne promijene i pravila igre. U nas opozicija i vlast imaju iste političke ciljeve. S njima nema sreće. Na djelu je politička prevara kojom se nameće nehumani kapitalistički i neoliberalni globalizam u kome se u ime apstraktnih ljudskih prava građani lišavaju socijalnih prava. Proleterski internacionalizam, globalizam, mondijalizam, evroatlantska demokratija, sve su to samo lica istog boga Janusa. Problem se ne rješava unutar tog sistema već odbacivanjem tog društvenog predloga i borbom za socijalnu državu. Ne postoje više horizontalna dihotomija komunizam-demokratija, ljevica – desnica, već je dihotomija borba po vertikali za socijalna prava poniženih građana protiv terora sveta finansija koji nam razara državu, porodicu, etiku, moral, optimizam življenja.
Današnja klasa gubitnika globalizacije ima priliku za promjene samo u vraćanju na nacionalni interes kroz kulturnu, ekonomsku, monetarnu i političku reakciju na globalistički teror finansijske aristokratije, koji nam se nameće na putu u bespuće EU. Po svojoj suštini, globalizam EU je ideologija uvijek istoga i nepromenljivoga. To je ideologija robe, potrošača bez korijena i identiteta. Ona teži stvaranju jedinstvene globalne kulture, odnosno uništenju kulture, jer prava kultura može postojati samo u dijalogu između različitih kultura.
Konflikt između kapitala i rada moći će se riješiti u okviru nacionalne suverene države s primatom politike nad ekonomijom, ako svijet želi bilo kakvu promjenu i perspektivu. Pravične vrijednosti, kao domovina, čast, lojalnost, porodica, etika, tradicija, emancipacija, socijalna prava, jednaka materijalna i formalna sloboda, dostojanstvo rada, demokratski socijalizam u proizvodnji i distribuciji, ne mogu se više dijeliti po horizontali na lijeve i desne snage. Društvo mora biti reorganizovano tako da se valorizuju etičke snage, od porodice do države, od javnih škola do zdravlja, od sindikata do solidarnih udruženja. Porodica je neposredna zajednica zasnovana na ljubavi, povjerenju, prirodnoj razlici polova i obrazovnom razvoju djece. Država mora biti socijalna, a ne neoliberalna, ako građani žele materijalno i duhovno dostojanstvo.
Nacionalna suverena država je zadnja tvrđava u stanju da brani građane od terorizma političkih manipulatora u Srbiji i Crnoj Gori, kao i od kriminalnih i izdajničkih struktura u državnom vrhu.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)