Piše: Slobodan Savović
U Podgorici glavnom gradu Crne Gore, najduži bulevar nosi ime Svetog Petra. E sad. Taj bulevar je i saobraćajni potez na čijem obodu je najveća gustina spomenika u Crnoj Gori. Po metru kvadratnom. Istovremeno svi spomenici pomenutog bulevara odslikavaju naše istorijsko raspoloženje u različitim vremenskim razdobljima.
Glavna gradska arterija se nekada zvala
Lenjinovim imenom. Pogodno za ono vrijeme. Kad se vrijeme promijenilo, bulevar je preimenovan u sveca. Koliko je novo ime najdužeg bulevara prigodno ovom vremenu, prosudite sami. Sveti Petar je mirio i pozivao na slogu svoj narod, u onom vremenu. Danas svega imamo osim sloge i mira među ljudima. Ali imamo svečev spomenik u blizini njegovog bulevara. Spomenik koji opominje s prstom podignutim u vazduh. Hoću da vjerujem u simboliku pokreta i da nam svetitelj pokazuje put, a ne da nam prijeti.
Na sredini bulevara sada je podignut monumentalni spomenik maršalu
Titu. Strogog pogleda, zamišljen, naš maršal je zakoračio preko bulevara ka zgradi stare vlade i spomeniku crnogorskog ora. Opet simbolika. Je li maršal zamišljen radi Vlade i što učinje ta Vlada od njegove Crne Gore pa da ih onako kako on to samo zna očinski ukori, ne znam?! Znam da je zakasnio u tom svom naumu. Vlada se preselila u novo zdanje. Nije više na staroj adresi. A tamo na novoj adresi naše Vlade nalazi se
Njegoš. U parku preko puta. Kod stare Vlade društvo maršalu pravi spomenik podignut kršnim Crnogorcima koji igraju svoje oro... U ovom vremenu.
Kad se pređe Blažov most, srijeće nas kralj
Nikola. Po obimu najveći spomenik na ovom potezu. Nekad se ovaj dio bulevara zvao Nemanjina obala. Obala je ostala i spomenik jedinom našem kralju na obali, ali se Nemanja odselio. Kralj je na konju, kao što je i red. Svi kraljevi i gospodari su na konju. Drugi spomenici nemaju konje. To treba da znaju budući spomeničari. Neće imati konja niko do Gospodar!
Na kraju bulevara u parku nalazi se spomenik
Karađorđu. Taj spomenik je najviše korozirao i izložen je najviše uticaju ptica, koje imaju gnijezda u parku. Jer čudne su te ptice. Ptice vole spomenike. Često u prolazu pored spomenika Svetom Petru sretnem vrapce kako se igraju na glavi sveca. I milo mi bude. Vjerujem da Sveti Petar nema ništa protiv ovih podstanara. Obratiću pažnju i na novi maršalov spomenik. Ineresuje me koja vrsta ptica će se družiti s njim. Za kralja Nikolu znam. On je pribježište za golubove. I vjerujem da ni on nema ništa protiv golubova prevrtača, posebno jer gleda prema Skupštini Crne Gore.
U biti svi spomenici na kraju postanu olakšavajuća okolnost pticama. To i jeste za nauk svima koji pretenduju na svoj spomenik. Prije ili kasnije, kakva god bila ocjena istorije svi završimo kao ono mjesto za ptice.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.