Supružnici koji su u fazi razvoda najteže postižu saglasnost u pogledu podjele zajedničke imovine, iskustvo je advokata Nikole Samardžića. Za njega su najupečatljiviji oni predmeti u kojima kao advokat, u najranijoj fazi postupka, medijacije ili mirenja, ili kasnije u toku sudskog postupka, postigne da ubijedi stranke koje su odlučile da se razvedu da ipak odustanu od te najmere i nastave živjeti skupa.
Samardžić za „Dan“ kaže da u poslednje vrijeme brakorazvodnih parnica ima u velikom broju.
– Ono što je posebno specifično u ovoj vrsti postupaka jeste činjenica da ste kao advokat direktno involvirani u bračne i porodične odnose stranaka koje zastupate, u kom pravcu svojim savjetom i u konačnom zastupanjem, možete umnogome da doprinesete poboljšanju istih, a u krajnjem ukoliko je razvod neizbježan, da utičete da dođe do sporazumnog razvoda braka. S druge strane, od advokata se u predmetnoj vrsti postupka očekuje da svog klijenta maksimalno zaštiti, pri čemu se u svakom trenutku mora voditi računa o najboljim interesima malodobne djece, što predstavlja princip koji mora imati prioritet u odnosu na interese stranke koju zastupate kao advokat – objašnjava Samardžić.
Prema njegovim riječima, brakorazvodna parnica se pokreće kada su odnosi između supružnika postali trajno poremećeni.
– U toj parnici se pored utvrđivanja uslova za razvod braka, raspravlja i o vršenju roditeljskog prava, ostvarivanju kontakta drugog roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo sa maloljetnom djecom. Utvrđuje se visina doprinosa u izdržavanju malodobne djece, ukoliko supružnici imaju zajedničku maloljetnu djecu. Ako supružnici imaju zajedničku maloljetnu djecu, sud je shodno odredbama Porodičnog zakona dužan da tokom postupka od centra za socijalni rad zatraži mišljenje u pogledu podobnosti roditelja za vršenje roditeljskog prava i kome od istih djecu povjeriti, te u pogledu modaliteta ostvarivanja kontakta drugog roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo sa malodobnom djecom – naglasio je advokat.
Samardžić navodi da stranke u toku postupka mogu postići sporazum u po tim pitanjima, a sud je, kako dodaje, dužan da prije prihvatanja sporazuma stranaka ocijeni da li postignuti sporazum predstavlja saglasnost obje parnične stranke, te da li je u najboljem interesu maloljetne djece.
– Ukoliko je sud procijenio da su ispunjeni uslovi da se prihvati sporazum, on se prenosi u izreku presude bez daljeg sprovođenja dokaznog postupka. U poslednje vrijeme su češći sporazumni razvodi brakova, a da li će doći do sporazumnog razvoda braka umnogome zavisi od samih stranaka. Međutim, sud može da učini veliki doprinos da dođe do sporazumnog razvoda braka i da stranke urede sporna pitanja na najpovoljniji način, ukoliko ni postupak medijacije, koji je obavezan u sporovima po tužbi za razvod braka, ne da rezultate – objašnjava advokat.
On dodaje da u slučaju da ne postoji sporazum između supružnika po tim pitanjima, na sudu je da na osnovu sprovedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, vodeći računa o najboljim interesima malodobne djece, donese odluku.
Advokat Samardžić navodi da se pitanje diobe bračne tekovine može raspraviti u brakorazvodnoj parnici, ali i u samostalom parničnom postupku radi diobe bračne tekovine.
– Prema mom iskustvu, supružnici najteže postižu saglasnost u pogledu podjele zajedničke imovine – naglašava on.
Govoreći o procesu podjele imovine nakon razvoda braka, Samardžić objašnjava da je odredbama Porodičnog zakona precizirano da bračni drugovi mogu imati posebnu i zajedničku imovinu.
– Posebnu imovinu sačinjava imovina koju je bračni supružnik stekao prije sklapanja braka, kao i imovina koju je stekao u toku braka nasleđem, poklonom ili drugim oblicima besteretnog sticanja. Svaki bračni supružnik samostalno upravlja i raspolaže posebnom imovinom, ukoliko se bračni supružnici nijesu drukčije dogovorili. Ako je tokom trajanja zajednice života u braku došlo do neznatnog uvećanja vrijednosti posebne imovine jednog bračnog supružnika, drugi bračni supružnik ima pravo na potraživanje u novcu srazmjerno svom doprinosu. Ako je tokom trajanja zajednice života u braku došlo do znatnog uvećanja vrijednosti posebne imovine jednog bračnog supružnika, drugi bračni supružnik ima pravo na udio u toj imovini srazmjerno svom doprinosu – istakao je Samardžić.
Kako je naveo, zajedničku imovinu sačinjava imovina koju su bračni supružnici stekli radom i po osnovu rada u toku trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.
– U zajedničku imovinu ulaze i prihodi od posebne imovine koji su ostvareni radom bračnih supružnika, imovina stečena korišćenjem prava intelektualne svojine, imovina stečena po osnovu osiguranja kao i igrom na sreću u toku trajanja bračne zajednice. Bračni supružnici mogu zajedničku imovinu sporazumno podijeliti tako da odrede djelove u čitavoj imovini, ili jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom supružniku pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine ili da jedan bračni supružnik isplati drugom novčanu vrijednost njegovog dijela. Ako ne dođe do sporazuma, imovina bračnih supružnika dijeli se na jednake djelove – kaže advokat.
Na zahtjev bračnog supružnika koji dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno i značajno veći od doprinosa drugog bračnog supružnika, kako ističe Samardžić, sud će zajedničku imovinu podijeliti prema doprinosu svakog od njih.
– Pri utvrđivanju udjela svakog bračnog supružnika sud će voditi računa ne samo o prihodima i zaradi svakog bračnog supružnika, već i o pomoći jednog bračnog supružnika drugome, o radu, domaćinstvu i porodici, o brizi oko vaspitanja i podizanja djece, kao i o svakom drugom vidu rada i saradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine – objašnjava on.
Napominje da se dioba zajedničke imovine bračnih supružnika može tražiti za vrijeme braka i poslije njegovog prestanka.
– Pravo da traže diobu zajedničke imovine imaju bračni supružnici, naslednici umrlog bračnog supružnika ili bračnog supružnika koji je proglašen za umrlog, kao i povjerilac jednog bračnog supružnika, ukoliko svoje potraživanje ne može da ostvari iz posebne imovine tog bračnog supružnika – istakao je Samardžić.
A.O.

---

Pokloni
Pokloni koje su bračni supružnici učinili jedan drugom prije sklapanja ili u toku braka ne vraćaju se ako brak prestane razvodom ili poništenjem, ističe Samardžić. Kako dodaje, pokloni iz posebne imovine bračnog supružnika koji su nesrazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost njegove cjelokupne imovine u vrijeme postavljanja zahtjeva za vraćanje poklona poklonodavcu vraćaju se u slučaju razvoda ili poništenja braka.
– Takav poklon nije dužan da vrati bračni supružnik ako bi to značilo očiglednu nepravdu za njega ili ako bi ga to dovelo u teške materijalne prilike – precizirao je Samardžić.
Ističe da su brakorazvodne parnice tajne, što podrazumijeva obavezu svih učesnika u postupku da saznanja iz ove vrste predmeta ne smiju iznositi u javnost.