Duboko sam uvjeren da je riječ o najgorem zakonskom rješenju, koje je ikada donošeno u oblasti urbanizma, ocijenio je Luka Rakčević, predsjednik odborničkog kluba URA i odbornik u Skupštini Glavnog grada, u razgovoru za „Dan” odgovarajući na pitanje da li smatra da će novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata uvesti red u ovu oblast kada je u pitanju donošenje lokalnih urbanističkih planova, te da li je dobra opšta legalizacija, koja obuhvata i velike komplekse građene pod sumnjom da su djelo korupcije i pranja novca.
– Prethodni zakon je zaista bio katastrofalan, jer je omogućavao da najniže cijene sa namještenih tendera oblikuju prostor u Crnoj Gori, ali je ovaj zakon daleko gori od toga. Umjesto da smo krenuli putem decentralizacije urbanog planiranja, vraćanja na nekadašnje regionalne i gradske biroe, mi smo sav proces učinili daleko centralizovanijim i netransparentnijim. Kada javnost nije imala uvid u proces donošenja planskih dokumenata nižeg reda, poput DUP-ova i UP-ova, možete samo zamisliti – na koji način će prostor biti oblikovan Planom generalne regulacije i Prostornim planom, koji će crtati kadrovi devastatora Branimira Gvozdenovića u svojim kancelarijama – kaže Rakčević.
●Da li je nova gradska uprava nastavila kontinuitet upravljanja Glavnim gradom koji je imala prethodna? Smatrate li da početnici u politici i neko ko se nije bavio lokalnom samoupravom može imati opšte pozitivne rezultate, mimo usko partijskih, u vođenju Glavnog grada?
-Od samog izbora akutelnog gradonačelnika smo ukazivali da je u pitanju najobičniji dekor, jer nijedno personalno rješenje ne može promijeniti katastrofalnu matricu ponašanja Demokratske partije socijalista (DPS), iako je od samog starta bilo jasno da se Vuković, liše p(l)itke demagogije, neće ni truditi to da učini. Sa druge strane, iskustvo u upravljanju lokalnim politikama jeste važan, ali ne i presudan faktor. Da gradom upravlja grupa dobronamjernih, poštenih i stručnih ljudi, sigurno da bi rezultati bili daleko veći, a promjene na bolje – svima vidljive. Ali, kada sistem čine ljudi čija je jedina preokupacija to da održe ogromna partijska zapošljavanja, prodaju gradsku imovinu i gomilaju dugove, onda bi šteta po grad bila manja – čak i da njime niko ne upravlja. A to dovoljno govori, koliko je tužna i štetna naša lokalna uprava.
~ Za koje odluke donijete u prethodnom periodu smatrate da bi trebalo preispitati i u krajnjem poništiti?
– Prije svega, potrebno je poništiti katastrofalnu odluku o razgraničenju sa KAP-om, kojom je grad izgubio 417.804 kvadratna metra sopstvene imovine, koja je bez ijednog centa poklonjena nikšićkom UNIPROM-u. Samo ta odluka je, uz propratno oslobađanje komunalija kroz proglašavanje biznis zone, oštetila gradsku imovinu za preko 40 miliona eura. Bilo je neophodno prepraviti i prilagoditi brojna planska dokumenta, koja omogućavaju betoniranja zelenih površina i ucrtavanje stambeno-poslovnih zgrada u podgoričkim parkovima, ali je grad svjesno propustio tu priliku i taj posao prepustio još manje transparentnom Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Trebalo bi poništiti i ugovor o ustupanju Fudbalskog kluba Budućnost, koji je doveden na najniže grane u posljednjih nekoliko decenija, ali i odluke vezane za Novi duvanski kombinat (NDK), koji je od samog starta bio osuđen na propast. Trebalo bi poništiti i brojne ugovore, koje je grad zaključivao sa privilegovanim biznismenima, a čije odredbe nikada nisu ispoštovane i za čiji raskid postoje itekako opravdani razlozi. Poput ugovora o davanju prava korišćenja nad velikim dijelom Njegoševog parka biznismenu Petrosu Statisu, za šta je Direkcija za imovinu mogla pokrenuti postupak raskidanja još 2011. godine.
● Može li grad krenuti naprijed bez prethodnog utvrđivanja odgovornosti za brojne afere i slučajeve koji u krajnjem imaju za epilog sudske sporove?
-U modernim demokratijama, a svjesni smo da je Crna Gora nažalost, jako daleko od njih, za svako činjenje ili nečinjenje koje je uzrokovalo i minimalnu štetu javnoj imovini, morala bi se utvrditi jasna personalna odgovornost. Međutim, u Podgorici i Crnoj Gori je potpuno drugačija priča. Ovdje možete oštetiti gradski budžet ili imovinu za desetine miliona eura, a da tužilaštvo godinama dokaze čuva u fioci, sve dok ne zaslužite „disciplinsku mjeru” sopstvene partije. A čak i tada postoji prostor za kompromis, što pokazuju slučajevi Svetozara Marovića i Miomira Mugoše.
● Vlast zapošljavanje koristi kao izbornu bazu. Ima li opozicija odgovor na to?
– Partijsko zapošljavanje u Glavnom gradu je godinama u porastu. Često ističemo podatak, da je na zarade zaposlenih u gradskim preduzećima, ustanovama i organima lokalne uprave tokom 2013. godine trošeno oko 28,5 miliona eura, a da danas po istom osnovu trošimo preko 35 miliona eura. Dakle, riječ je o katastrofalnoj politici zapošljavanja partijskih kadrova i gomilanja ionako velike tekuće potrošnje, koje značajno opterećuje finansijsko stanje Glavnog grada i zbog čega više nismo u stanju da finansiramo nijedan kapitalni projekat iz sopstvenih sredstava ili bez novog kredita.
●Koji to kapitalni objekti nijesu, a morali su naći mjesto u budžetu Glavnog grada za narednu godinu?
-Nažalost, nije pitanje – koji kapitalni projekat nije uvršten u „spisak željaĂś, već zbog čega nemamo novca da realizujemo mnogo više, nego što to godinama činimo. Dok uvijek postoje i oni projekti, koji bi za vrlo malo novca mogli značajno poboljšati prije svega komunikaciju grada i građana, ali i omogućiti gradskoj upravi da bolje čuje – šta su prioriteti razvoja Podgorice. Sa druge strane, gotovo svi kapitalni projekti koji su započeti u prethodnom periodu – kao po pravilu – značajno kasne sa realizacijom, dok za probijanje svih tih rokova ne vidimo ni personalnu ni materijalnu odgovornost, sa bilo koje strane. N.S.

---