Fašizam u Crnoj Gori još živi, i to u najraznovrsnijim oblicima i na čitavom političkom spektru, i dobro je da je Demokratska partija socijalista (DPS) odlučila da sankcioniše fašističke poruke, ali je sankcionisanje naučnih osporavanja „jasno utvrđenih istorijskih činjenica” nonsens koji je u suprotnosti sa naučnim postulatima, ocijenio je Boris Raonić, programski direktor Građanske alijanse.
Kako je istakao, prekrajanje istorije samo zato „što im može biti” ne vodi ničemu dobrom.
– No, ako ipak ne žele da saslušaju glasove razuma, onda treba da krenu od veličanja fašista i fašističkih kolaboranata iz Drugog svjetskog rata, počev od zelenaša, pa sve do četnika, zbog kojih su, pretpostavljam, i krenuli u ovaj projekat. Mnoge naučne teorije su osporavane kroz vrijeme, a da je bilo rigidnih establišmenta, nauka danas ne bi imala ovoliko dostignuća, a bilo bi mnogo Đordana Bruna. Zato je rješenje u dijalogu, nuđenju nespornih činjenica, toleranciji, a ne nametanju, jer je još Đilas objasnio crnogorsko klatno koje kroz istoriju ide u dva kraja i zavisno od toga koliko jedni zategnu toliko će drugi kasnije otići. Ne bi bilo dobro da ostave na ovaj način presedan i da sjutra neka vlast silom utjeruje svoje činjenice. Zato neka za početak borbe protiv fašizma, osim četništva i ustaštva, objasne i svojim gradonačelnicima, ministrima i aktivistima kako je poginuo Rako Mugoša i da li je ubicu narodnog heroja i prvoborca mogao da ubije antifašista ili oni slave fašiste – kazao je Raonić.
Analitičar Boris Marić smatra da ono što političke elite pokušavaju da utemelje kao negativnu praksu, sa jasnim političkim ciljem podsticanja podijeljenosti crnogorskog društva, nosi opasnu poruku krajnje neodgovornog ponašanja u odnosu na činjenicu šta su zaista potrebe građana, a šta istinski opšti interes građanske Crne Gore. On je ocijenio da je protekla godina bila ispunjena provokativnim sadržajima, ksenofobičnim skupovima i promašenim rezolucijama. Spomenuo je i nedavno podignut spomenik komitima u Nikšiću.
– Znam da je taj spomenik posvećen istinskim junacima, ali spomenik zaslužuju sve naše žrtve, jer one treba da budu razlog našeg pomirenja, nikako uzrok naših lutanja i bježanja. Ako političarima sa ove ili one strane ostavimo na volju da prevrću i obrću istorijske kontekste, mjereći ih trenutnim političkim potrebama partijskih oligarhija, onda je naš problem zaista veliki – istakao je Marić.
Analitičar Božidar Čolaković ukazuje da je mali korak od stavljanja znaka jednakosti između partije i države do utjerivanja patriotizma kaznama i da nije bilo mjesta sumnji da će on biti pređen.
– Tako bi se ukratko mogla definisati akcija promovisanja jasno utvrđenih istorijskih činjenica ili prevrednovanja istorijskih vrijednosti u izvedbi vladajuće partije. Razlog takvim akcijama može se naći u ukupnom djelovanju najdugovječnije evropske partije na vlasti. Ono što stoji u podtekstu akcije afirmisanja „identitetskih pitanja“ opasnije je od donošenja rezolucija i sličnih akata, a to je potpuno brisanje granice između partije i države. Stav partije o tome šta je, na primjer, istorijska činjenica postaje jasno utvrđena istorijska činjenica, čije nepoštovanje biva sankcionisano zakonom. Nema mjesta za široki društveni dijalog, konsenzus. Partija preskače relevantne aktere društvenog, i u krajnjem, i političkog života donoseći sud o tome šta je činjenica, a šta nije, te svojim uticajem na zakonodavnu vlast svoj stav pretače u zakon. Pokušaje da zaista dođe do ozbiljnog dijaloga i prevazilaženja podjela vladajuća partija sistematski opstruira ne birajući sredstva (sjetimo se Narodne sloge iz 1996. godine) Krivica za to što je Crna Gora danas, kao i prije stotinu godina, podijeljeno društvo, svakako je na vlasti. Partija koja u poimanju vladanja nije odmakla dalje od produbljivanja podjela, kao glavnog rezervoara podrške za trajanje na vlasti, najmoćnija je prepreka otvaranju dijaloga o svim neuralgičnim tačkama naše burne istorije. Dok su sve političke, ideološke, dinastičke protivnike „davno izmirili crvi“, kako bi rekao pjesnik, duh podjela se brižljivo održava u životu. Lekcije iz prošlosti ne mogu biti savladane na način koji bi doprinio bilo kom vidu integrisanja dok god je dominantna naslijeđena matrica vladanja koja podrazumijeva unutrašnje neprijatelje. Međutim, koliko god da ambijentalna lukavost sitnošićardžijskog tipa, koja ne vidi dalje od svoje prepredenosti, a koja se predstavlja državničkom mudrošću, donosila jednostrana rješenja, ona dođu i prođu, istekne im rok upotrebe koliko god pledirala na vječnost. Država nije koncept koji se pravi po mjeri jedne partije, jednog vođe. Država bi trebalo da bude važnija i trajnija od bilo kog pojedinačnog interesa – istakao je Čolaković. S.Radević

---

Opasna zona
Po ocjeni Borisa Marića, političke elite imaju iskrivljenu logiku o nespornom interesu crnogorskog društva da se na objektivan, razborit i koristan način razmatraju određena istorijska razdoblja.
– Tradicija i nasleđe crnogorskog društva svoju vrijednost imaju samo kad predstavljaju opštu vrijednost, ako svoj prepoznatljiv kontekst borbe za slobodu, za čovjeka kao vrhovnu vrijednost, uklope u ogromno polje svjetske kulturne baštine. Da li treba da debatujemo o periodu prvog i drugog svjetskog rata, da li treba da debatu učinimo sadržajnom, utemeljenom, dobronamjernom, bez želje da jedni druge na silu ubjeđujemo u svoje istine? Odgovor je naravno da. Ali, ako imate logiku da je politički interes vrhovna vrijednost, onda se mi kao društvo nalazimo u opasnoj zoni jer oni koji su upriličili jednosmjerne skupove i oni koji ispisuju političke pamflete nazvane rezolucije, bez ikakvog osjećaja odgovornosti, uradiće sve da živimo živote svojih predaka u njihovim najcrnjim oblicima – zaključio je Marić.