Od mladih fudbalera se uvijek očekuje da su puni snage, da puno trče i da daju maksimum. Međutim, malo je primjera, ne samo na crnogorskoj već i na kompletnoj fudbalskoj pozornici, da neko sa punih 40 godina i dalje igra fudbal na prvoligaškom nivou. Takav primjer postoji na Cetinju u liku Ivana Jablana.
Sada već legendarni crnogorski igrač, na fudbalskoj sceni je 23 godine. I dalje igra kao da mu je osamnaest, pružajući na terenu uvijek maksimum. Jednom riječu, njegov fudbalski put je fenomen.
– Po nekim prirodnim zakonima bliži se kraj, ali dokle god u meni ima želje, volje i sportske i fudbalske vatre, ja ću da se takmičim, da pokušam da budem u rangu mlađih kolega – počeo je priču za “Dan” Ivan Jablan.
Dakle, ne planiraš kopačke da okačiš o klin?
– U ovom momentu ne planiram da kažem zbogom, iz prostog razloga što imam odrađenu polusezonu iza sebe. Minutažu koju sam imao opravdao na jedan fudbalski način, ne gledajući svoje godine. Uz to, svoje tijelo najbolje poznajem. Mislim da sam onako dosta realan po pitanju kraja karijere i onoga što je trenutno. Tako da, u ovom momentu ne razmišljam da kažem kraj, a ne mogu ni da kažem kada će to biti – istakao je Jablan.
Svuda pođi, kući dođi

Za prethodne 23 godine, Jablan je promijenio nekoliko klubova, ali se uvijek vraćao u Lovćen. Gdje je bilo najteže igrati?
– Najveći dio karijere proveo sam u Lovćenu, u svojoj kući, svome gradu. Tu je bilo najveće zadovoljstvo igrati. Za Lovćen su mi vezani najveći uspjesi i najveća razočarenja u karijeri. Tako da, kad bih zaokružio sve ovo što sam rekao, najteže je, ali najljepše, bilo igrati u Lovćenu.
Ipak, nije Ivan uspio da osvoji nijedan trofej u igračkoj karijeri.
– Trofej nisam osvojio sticajem okolnosti, jer je Lovćen ekipa koja se uvijek borila za opstanak i koja nije imala neke veće ambicije i ciljeve.
Da li vam je žao zbog toga?
– U svakom slučaju mnogo bi ljepše bilo da se to desilo, ali od Boga je sve u životu. Moja karijera je takva kakva jeste. Ja se ponosim sa onim što sam uradio, iako ovo još nije kraj.
Međutim, Lovćen će na proljeće probati da stigne do trofeja, jer se nalazi u polufinalu Kupa.
– U ovom momentu je to nezahvalno reći. Lovćen je u igri za nešto što može da bude veliko, ali ne znam koliko je to u ovom trenutku sigurno i nije skromno pričati o tome. Dok god postoji imalo šanse, ja ću vjerovati u tu sportsku priču i nadati se da će Lovćen izaći u Evropu, ali kako stvari stoje, to sada predaleko.
Na pitanje da li je u prošlosti bilo poziva najvećih crnogorskih klubova omaleni napadač je odgovorio:
-Sticajem okolnosti, moja karijera je specifična. Mijenjao sam tri države, od zajedničke Jugoslavije do podjele, kad smo bili Srbija i Crna Gora, do osamostaljenja. Kad smo se osamostalili već sam imao 27-28 godina. U drugoj godini bio sam najbolji strijelac lige, bio sam igrač o kojem se pričalo čak i na nekoj većoj pozornici. Međutim, do toga nije došlo. Bilo je poziva i priča, ali ja sam uvijek gledao svoju kuću, a to nisu bile neke razlike u novcu da bih ja prešao u Budućnost ili u Sutjesku. Sve je to bilo približno isto. Uvijek sam se odlučivao da igram za Lovćen
Je li bilo poziva iz Srbije, iz ovih većih klubova?
-Sezonu 2001/2002. odigrao za Slobodu iz Užica. To je bio moj izlazak van granica Crne Gore. Bilo je poziva gdje sam mogao da idem, ali to nije finansijski izdašno da bih otišao.
Dobar dio karijere ste proveli u Petrovcu.
-Igrao sam u Petrovcu, sa kraćim prekidima, sedam godina. Prema meni su uvijek bili fer i korektni. Dobijao sam pozive, da idem u klubove koji su u tom momentu bili bolji. Ja sam ipak uvijek donosio odluke da ostanem tu gdje sam, gdje mi je dobro i gdje me cijene.
Kod svakoga igrača, pred kraj karijere, koji nije igrao za reprezentaciju, postoji neki žal. Postoji li i kod tebe?
– .Sigurno da postoji žal, jer svakome igraču san da igra za reprezentaciju. Ali, treba biti realan. Toliko koliko sam imao kvaliteta, toliko sam od karijere napravio. U tom periodu možda mog najboljeg fudbala, reprezentacija je bila na vrhuncu, tako da nije bilo realno očekivati poziv prije jednog Mirka Vučinića, Stevana Jovetića, Radomira Đalovića, Andrije Delibašića. Mislim da to tad nije bilo realno, a svakako da ostaje žal – kazao je Jablan.
Prošle godine si Lovćen iz Druge lige uveo u Prvu. Ove godine ste u eliti, a na mjestu koje vodi u baraž. Kako vidiš situaciju u Lovćenu?
– Prošle godine sam se vratio da završim karijeru tamo gdje sam je započeo. Došao sam sa ciljem da uđemo u Prvu ligu. Shodno godinama nisam mogao da kažem, da ću sve preuzeti na sebe i uvesti Lovćen u Prvu ligu, ali sam ponosan na taj period jer iako sam u poznim fudbalskim godinama, bio sam najbolji strijelac Lovćena u Drugoj ligi. Uz dosta sportske sreće i truda, uz ogromne probleme finansijske prirode kroz koje prolazi klub, mi smo ostvarili prolazak. Krenuli smo tako kako smo krenuli, i na moje razočarenje u mandatu trenera Roganovića, nisam odigrao nijedan jedini minut, a on je bio glavni koji insistirao da nastavim da igram fudbal. Iako sam zrela ličnost, da niko ne može da donosi odluke za mene, ali on mi je jednostavno pomogao u donošenju te odluke da nastavim da igram. Naravno, tu sam da podržim mlađe, a oni igraju, i sve što je u interesu omladine. Rezultati su bili takvi kakvi jesu i sigurno da je tu bilo prostora da dio utakmice mogu da uđem i pomognem. To sam dokazao njegovom smjenom kod trenera Miljanovića. Kako sam igrao mislim da sam opravdao golovima, asistencijama i zalaganjem.
Gdje vidiš Lovćen u drugoj polusezoni, s obzirom na to da ste u teškoj situaciji?
-Lovćen prolazi kroz jedno specifičnu situaciju i sigurno je da određeni period koji je iza nas i koji će biti ispred nas je jedna velika borba. Postoje dugovanja prema igračima i prvo tu želimo da se konsolidujemo pa da krenemo u drugi dio sezone. Nadamo se da ćemo ispuniti cilj, a to je da ostanemo u ligi bez nekih većih trzavica.
Međutim, Jablan je jedan od fudbalera koji vjeruje u iznenađenje.
– Moram da kažem nešto što je u ovom momentu možda i neskromno, ja vjerujem u neke svoje snove. Jednostavno, vjerujem da Lovćen može da igra Evropu, samim tim što je u polufinalu kupa. Iz ove perspektive to ne ne igleda daleko, nego predaleko.
Koga priželjkuješ u tom polufinalu kupa?
-Kada se dođe u polufinale kupa, tu je kvalitet sužen. Sve ekipe koje su tu, prošle su zasluženo. Ne bih tu nešto posebno izbjegavao nikoga, ako bih morao da biram, izabrao bih Sutjesku. Ona ima ekipu koja je dugo na okupu, uz male izmjene, uz stabilnost kluba, uz najboljeg trenera u ligi. Mislim da su oni jedina ekipa koju bih izbjegao.
U tvojoj dugoj karijeri radio si sa dosta trenera. Ko ti je bio najbolji trener?
-Definitivno Nikola Rakojević. Radio sam sa njim Lovćenu i na mene je ostavio jak utisak.
Koji je to igrač sa kojim si najbolje sarađivao na terenu?
– Petar Vukčević, bez dileme. Jednostavno zato što sam, iako sam u poznim fudbalskim godinama, dobro igrao uz jednog takvog individualca i koji na igru utiče kao nijedan igrač sa kojim sam igrao. Jednostavno, uz njega sam bio mnogo bolji – rekao je Jablan.
Veliki fan Novaka Đokovića
Šta radiš u slobodno vrijeme?
-Slobodno vrijeme prvodim sa najužom porodicom. Pokušavam da im se posvetim koliko mogu. Takođe, volim tenis, igram ga rekreativno… Veliki sam fan Novaka Đokovića i nijedan njegov meč ne propuštam.
Gdje ćeš provesti novogodišnje praznike?
-Novogodišnje praznike tradicionalno provodim u krugu porodice.
Da nisi fudbaler, bio bi?
– Sada ne znam, iznenadili ste me sa tim pitanjem – kazao je Jablan i nastavio:
–Vaspitan sam da prvo budem čovjek, pa sve ostalo, ali bih dao maksimum što god da radim. Bilo da vozim taksi ili da sam konobar, sigurno ne bih kasnio na posao, ljudi bi bili zadovoljni sa mnom. Ali što god da radim u životu, radio bih ga svojski, dao bih maksimum u tom momentu i fizički i ljudski.
Poruka čitaocima „Dana” za Novu godinu?
– Čitaocima „Dana” i svim građanima Crne Gore, na prvom mjestu bih poželio da ih posluži sreća i zdravlje i da uvijek ispred sebe postavljaju ciljeve. Takođe, treba da vjeruju u njih, jer uz Božiju pomoć, ništa nije nemoguće – poručio je u intervjuu za „Dan” Ivan Jablan.Dejan Panić

77 golova je na prvoligaškoj sceni postigao Ivan Jablan

Novi stadion od krucijalnog značaja

Koliko će za fudbal na Cetinju značiti izgradnja novog stadiona?
-Mislim da će izgradnja stadiona na Cetinju biti od krucijalnog značaja za djecu koju treba animirati. Lovćen ima ogromne problem u mlađim kategorijama. Jednostavno, ta djeca nemaju gdje da se presvuku, nego dolaze obučeni. Mislim da sama izgradnja jednog takvog objekta sa takvim događajima koji će da zadovoljavaju evropske kriterijume i da tu budu reprezentativne selekcije. Nadamo se da će ovu cetinjsku omladinu okrenuti prema stadionu i da će to biti od najvažnijeg značaja isključivo za njih, jer Lovćen je uvijek u mlađim selekcijama imao reprezentativce – rekao je Jablan.
Bilo bi lijepo da se oprostite na na tom stadionu?
-Bili bi lijepo, ali to je predalek datum da bi mogli konkrento da pričamo.

Naslednik Vasilije
Kada kopačke okači o klin, Ivana će na fudbalskom terenu imati ko da zamijeniti. Naslednik Vasilije, iako ima samo devet godina, već trese mreže u svom uzrastu.
– Vasilije voli loptu od malih nogu. Trenira već četiri-pet godina u privatnoj školi Viner sa Cetinja pod vođstvom Nikole Milanovića, koji je roditelj svoj cetinjskoj djeci. Mogu da kažem da je talentovano dijete, bez obzira što riječ talenat je jedno, a rad je nešto drugo. U ovome momentu nazire se da može da igra fudbal, ali rano je pričati konkretno. Sa svojim vršnjacima je dobar, to igleda sasvim korektno, u školi je odličan đak, što je najvažnije, a za fudbal ćemo vidjeti – istakao je Ivan Jablan.

Infrastruktura ključ svega

Da li je, po tebi, kvalitet fudbala u Crnoj Gori dobar ili loš?
-To je jedno pitanje koje se godinama provlači. Po meni, kvalitet fudbala u Crnoj Gori nije toliko loš koliko se potencira da jeste. Evo, sad je Prva crnogorska liga sužena na deset klubova. Samim tim, taj kvalitet se sabio u tih deset klubova koji se takmiče. Sigurno da nije kvalitetom onaj iz 2007/2008. gdje je svaki klub mogao da isprate i stranca, da ga dovedu i plaćaju. Infrastruktura je takva kakva je, i to je ustvari naš najveći problem zbog kojeg ljudi skreću sa jedne realnosti. Kad bi oni bili bolji, mislim da bi i kvalitet lige bio bolji – kazao je Jablan.