Profesori i stručnjaci za oblast visokog obrazovanja ističu da je Univerzitet Crne Gore (UCG) donošenjem odluke o provjeri dokorskih i magistarskih radova prije 2015. godine otvorio Pandorinu kutiju i da će u narednoj godini biti na svojevrsnom testu jer su dužni da provjere brojne radove državnih funkcionera. Prema navodima iz nevladinog sektora i akademske zajednice, različit pristup u dva slučaja koja su obiželježila proteklu godinu – optužbe da je lider Demokrata Aleksa Bečić navodno plagirao svoju magistarsku tezu i inicijativa da se provjeri naučni rad direktora Uprave policije Veselina Veljovića, najbolje oslikavaju postupke Univerziteta, koji je dužan da utvrdi da li je neko od njih nezakonito prepisivao naučni rad. Mira Popović iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) kazala je za „Dan“ da je u slučaju opozicionog lidera veoma brzo formirana komisija za provjeru rada od strane Ekonomskog fakulteta, dok u slučaju Veljovića Pravni fakultet to još nije uradio.
– Mi imamo dokumentaciju koja ukazuje da je rektor UCG Danilo Nikolić odmah nakon usvajanja famozne odluke poslao u pisanoj formi instrukciju dekanu Ekonomskog fakulteta da formira komisiju za provjeru Bečićevog rada, a da mu je dekan Ekonomskog fakulteta vrlo brzo potvrdio da je komisija formirana i da su imenovani članovi. Na drugoj strani, isti rektor nam je nevoljno, i poslije naših urgencija po inicijativi za provjeru magistarskog rada Veljovića, odgovorio samo da je proslijedio materijal na postupanje dekanu Pravnog fakulteta. Pokušavamo dobiti i tu njegovu instrukciju da uporedimo i dinamiku postupanja u ova dva slučaja i sadržaj instrukcije, a znamo da komisija za provjeru Veljovićevog rada još nije formirana, iako je ovaj slučaj u javnosti otvoren mnogo prije priče o Bečićevom radu. U međuvremenu je došlo do prizemnog napada na direktorku CGO Daliborku Uljarević i sam CGO, i nama je jasno da je sve ovo povezano. Međutim, upravo zbog toga ćemo još više intenzivirati svoje aktivnosti u ovoj oblasti – ističe Popović.
Ona kaže da ranija praksa ne ohrabruje da će biti utvrđeno da li je Veljović ranije plagirao naučni rad.
– Naše je bilo da testiramo odluku Senata i da ukažemo da postoje primjeri koji su i ranije bili u fokusu javnosti, a bez adekvatnog ishoda. CGO želi da bude partner UCG i drugim visokoobrazovnim institucijama u borbi protiv plagijarizma. Upravo bi trajna šteta koja je pričinjena Univerzitetu Mediteran, u vezi sa plagijatima funkcionera DPS-a Milana Babovića i bivše ministarke nauke Sanje Vlahović, morala biti opomena i za UCG, jer rukovodstvo Univerziteta Mediteran je izbjegavanjem da se valjano bavi tim slučajevima sebe urušilo na način da se, vjerujem, ovaj univerzitet nikad više nije oporavio. Velika je sad odgovornost na Pravnom fakultetu da se pokaže kao ustanova od integriteta, što je do sada u više navrata izostalo i da se sa dužnom pažnjom pozabavi slučajem Veljović. Mi ćemo to pratiti, ali i nastaviti da testiramo ovu odluku jer je naša procjena da su ovi slučajevi otvorili Pandorinu kutiju i da to treba iskoristiti da se dobro provjere ne samo ovi nego mnogi drugi magistarski i doktorski radovi, a posebno na onim fakultetima koji tu imaju veliku produkciju, kakav je Ekonomski i Pravni, i posebno kad se vežu za javne funkcionere. Na našu inicijativu, definicija plagijata je uključena u Zakon o visokom obrazovanju, a gotovo svi predlozi, koje sam kao članica radne grupe za Zakon o akademskom integritetu zastupala usvojeni su, izuzev onaj o odgovornosti mentora i to, nažalost, na protivljenje predstavnika Univerziteta. Ovo odbijanje samih visokoobrazovnih ustanova da preuzmu odgovornost kroz „miniranje“ takve zakonske norme, ali i izbjegavanje bavljenja ovim pitanjem ukazuje da je suštinski problem u tim ustanovama. Oni jednostavno to odbijaju raditi ili troše energiju da bi našli kreativne interpretacije pravila kako takva pitanja ne bi otvarali unutar svoje zajednice. Uređen zakonski okvir ne znači ništa ako se ne primjenjuje, i tu bi i Ministarstvo prosvjete trebalo da zauzme proaktivniji stav i da, uz poštovanje autonomije univerziteta, njih opominje na zakonske obaveze – kaže Popović.
Ona navodi da je isto tako očekivano, iako neopravdano, da „odušak“ sebi daju kroz političke, a ne akademske procese, kakvih je sve više na UCG u raznim formama, a gdje spada i tretiranje rada predsjednika Demokratske Crne Gore Alekse Bečića, koji ispade preči od radova svih drugih zaposlenih na UCG.
– Znači, temeljnog pristupa nema, iako za to postoje uslovi. Umjesto primjene postojećih procedura i sofvera, a nadam se i ekspertize nekog kadra koji može dati ocjenu, jer softver je instruktivan ali ne sveobuhvatan metod, pribjegava se improvizaciji i stavljanju UCG na uslugu vladajućim strukturama u obračunima sa neistomišljenicima. Mi tako razumijemo i poslednju odluku UCG o prethodnom postupku utvrđivanja plagijata, u kojoj nedostaju određene ključne informacije poput onih kome se podnosi zahtjev, šta je potrebno dostaviti od dokumentacije i ključno ko može da podnese taj zahtjev, a sve to ne možemo dobiti od UCG. Brzopleta rješenja ne postoje za kompleksne probleme, naročito ne imajući u vidu da smo na korak od usvajanja Zakona o akademskom integritetu, koji propisuje set pravila za upravo ovakva pitanja. Mora se intenzivirati učenje o akademskom pisanju za sve studente. Dalje, rad studenata i profesora se mora mijenjati u smislu veće posvećenosti, odgovornosti i kvaliteta rada obje strane. Mi danas imamo akademsku zajednicu koja je nezadovoljna a nečujna i to nezadovoljstvo svoj izraz često ima na pogrešnom mjestu – u radu sa studentima. Na kraju, ključno je da ustanove koje su zadužene za praćenje i sankcionisanje plagijata napokon pokažu da ne postoje nedodirljivi i da ne prikrivaju lica koja su plagirala, da se postave jasni kriterijumi prilikom odabira komisije koja će vršiti provjeru, jer oni sada ne postoje i to dodatno otvara sumnju, kao i da se sistemski utvrđuje institucionalna odgovornost kako bi se preventivno djelovalo – poručuje Popović.
Redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta i bivši predsjednik Naučnog odbora UCG Vladimir Pešić kazao je za „Dan“ da sigurno kad bi se pravila lista pet riječi za 2018. u Crnoj Gori jedna od njih bi bila „plagijat“.
– Kad je riječ o ovom fenomenu u Crnoj Gori porazno je da ni institucije ni društvo u cjelini nijesu imali hrabrosti da se suoče sa plagijarizmom, posebno sa onim koji dolazi od strane tzv. „političke elite“. Crnogorske institucije su ostale zarobljene kad je riječ o osudi ovog tipa plagijarizma, za koji u uređenim sistemima postoji „nulta tolerancija“ jer upravo na ovim primjerima trebalo je pokazati nezavisnost institucija i zrelost jednog društva i njegove elite. Takve volje, hrabrosti i odgovornosti u Crnoj Gori nema, i jedan od rezultata toga je da imamo mlade generacije koje sa lakoćom usvajaju ovakav obrazac ponašanja jer im se on čini normalnim i perspektivnim. Nažalost, ne treba ignorisati ni odgovornost društva, koje je postalo indiferentno na ovakve anomalije i nema hrabrosti na bilo kakav pokušaj osude. Parafraziraću jednog poznatog američkog novinara koji je rekao „Nacija ovaca i ne zaslužuje bolje od elite vukova“ – istakao je Pešić.
D.BOGOJEVIĆ

---

Mentori zauzeti
Popović ističe da nije slučajno odbijanje predstavnika Univerziteta da se i mentori studenata koji su plagirali radove na neki način sankcionišu.
– Javna je tajna da neki profesori uzimaju toliki broj radova kao mentori da je fizički nemoguće, pored njihovih tekućih obaveza, da ih pomno iščitaju i prate te studente u pisanju rada. Generacije studenata izlaze sa naših univerziteta, a da nisu naučile pravila akademskog pisanja. Dodatno, zabrinjavajuće je mali broj profesora koji imaju naučnu prepoznatljivost u stručnim krugovima i upitne su i njihove reference. U takvoj klimi očekivano je, iako neopravdano, da pitanje adekvatnog bavljenja plagijatima ostaje bauk za sve njih – smatra Popović.


Rakočević sam sebi provjeravao rad
Iz CGO podsjećaju da su ranije predali inicijativu za provjeru doktorskog rada Velimira Rakočevića Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, ali je onda Pravni fakultet u Podgorici, na čijem je čelu tada već bio Rakočević, preuzeo slučaj od Beograda.
– Rakočević je formirao komisiju i ta komisija je utvrdila da je njegov rad autentičan i čak hvalospjeve iznijela za njegov doprinos u načnom pogledu. Mi ne razumijemo na čemu se zasniva taj nalaz, niti vidimo da su uzeti u razmatranje ključni navodi prof. Ignjatovića. Podsjetiću da je bilo turbulencija i oko Rakočevićevog izbora u zvanje redovnog profesora. Osim toga što smo i mi i mediji dovodili u pitanje njegove podnesene reference, bilo je ozbiljnih rezervi i protivljenja od strane članova Senata, ali je na kraju uspio dobiti dovoljnu većinu – kaže Popović.