Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva Ljiljana Krivokapić kazala je u razgovoru za „Dan” da je položaj zdravstvenih radnika iz godine u godinu sve lošiji kada se radi o socio-ekonomskom statusu. Ništa bolji položaj nije ni kada su u pitanju ataci na rad ljekara i sestara koji se u društvu osjećaju nezaštićeno kao esnafska kategorija. Istakla je da nemaju osiguranje od ljekarske greške, a ne postoji ni zaštitnik prava zdravstvenih radnika koji bi štitio ljekare i sestre od fizičkih i verbalnih napada i podnosio tužbe protiv odgovornih. Upitana da prokomentariše izjavu premijera Duška Markovića da su plate medicinskom osoblju pristojne i da se neće zaduživati da im uvećaju zarade, Krivokapićeva je istakla da je to tačno jedino ako je mislio na funkcionere koji primaju preko 2.500 mjesečno ili četiri puta više od velikog broja ljekara.
– Moguće da je pristojna plata nekima od funkcionera, ministru i poslaniku, koji primaju više od 2.500 eura. Šta ćemo sa onima koji primaju 550 do 600 eura, koji nemaju dežurstva i prekovremene sate, a završili su Medicinski fakultet i specijalizaciju, školovali se 12 godina da bi dobili diplomu subspecijaliste. Kako njih izjednačiti sa šalterskim radnicima, sekretaricama u administraciji? Sve što se zaradi van radnog vremena je muka i trud i zahtijeva zdravlje napor i to nije osnovna zarada ljekara, kako se pokušava prikazati da im je prosječna plata 950 eura. Tu mogućnost van radnog vremena imaju ljekari u opštim bolnicama, Kliničkom centru, specijalnim bolnicama, drugi nemaju. Šta sa medicinskim sestrama koje samo po osnovu smjenskog rada ili i dežurstva mogu zaraditi nešto više od osnovne zarade? Kako izmjeriti njihov težak rad, kada njeguju, oblače, presvlače daju terapiju i to sve radi jedna sestra. Teško je to razumjeti, ali je važno prepoznati i ukazati da je specifičnost našeg poziva takva da mora biti i valorizovana. Kada se ima za druga davanja, mora i za naše zarade – ističe Krivokapićeva.
Na pitanje koji su najveći problemi medicinskih radnika, Krivokapićeva je upozorila da su ona i njene kolege sve više administrativni radnici, a sve manje ljekari.
– Umjesto da se posvete pacijentu, ljekari su sve više zatrpani administracijom. Takođe, na odjeljenjima je sve manji broj sestara, koje rade poslove umjesto više izvršilaca, iako ih na platnom spisku brojčano ima, ali su odsutne. Izražen je problem nedostatka ljekara za određene specijalnosti, pa se angažuju sa strane za platu hranu i smještaj, koje od svojih dohodatka plaćaju zaposleni – pojasnila je ona.
Prema njenim riječima, sve je više novih dijagnostičkih procedura koje zahtijevaju i dodatnu edukaciju, a evidentno je i nezadovoljstvo ljekara u centrima za podršku, a tu je i neravnopravni tretman u dohocima u odnosu na ostale, odnosno samo zagarantovana plata.
– Nezadovoljstvo je prisutno i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zbog rada subotom i nedjeljom, iako su to neradni dani, da bi se nadoknadio nedostajući broj sati jer se kraće radi radnim danima. To se hitno mora promijeniti. Nedostajući sati se mogu nadoknaditi obilaskom pacijenata, odnosno kućno liječenje, a ne vikendom koji se po Zakonu o radu mora platiti drugačije. Vikendom se mogu organizovati dežurstva i tako bi zdravstveni radnici uvećali plate. Sestre rade smjenski rad na sekundarnom i tercijalnom nivou, plaćaju prevoz iz sopstvenih sredstava, oni koje dalje stanuju i pola ličnog dohotka. Rješenje koje predlažemo je da se iz sopstvenih sredstava u ustanovama obezbijedi naknada za prevoz i zaštitu na radu. Shodno Zakonu o zaradama u javnom sektoru zahtijevamo koeficijente za subspecijalistu 20, specijalistu 18. ljekara opšte prakse 15, za sestre do deset u zavisnosti da li se opšte, visoke i specijalizovane. Tražićemo uvođenje obavezne zimnice, 13. plate i stimulacije kao obavezne za one koji rade više i teže radne zadatke – navodi Krivokapićeva.
Ističe i da plate u ovom sektoru nijesu adekvatne u odnosu na težinu posla i zahtjeve društva za liječenjem.
– Adekvatne nijesu da je ministrastvo imalo sluha i postepeno zarade uvećavalo, kako je predlagao sindikat, bilo bi lakše dostići traženo povećanje, ovako su svi nezadovoljni, prvenstveno oni koji rade težak, human i odgovoran posao. Odvojiti javno od privatnog zdravstva u narednom periodu, kako se ne bi stvarala razlika u primanjima za one struke koje mogu raditi privatno u odnosu na one koji to ne mogu. Ako ima dobre volje i dosad se zarada mogla uvećati iz sopstvenih sredstava na osnovu ušteda koje su stvarane u ustanovama. Dobar menadžerski tim može i da stvara profit. Pogledajte ustanove gdje su sada došli novi mladi ljudi puni elana, energije i volje. Odmah se osjeća njihova angažovanost, a ne direktora ustanova, onih koji su dugo na rukovodećim mjestima, pa se postavlja pitanje da li u zdravstvene ustanove treba ponovo vratiti upravne odbore kako bi se stalo na put nesmjenjivim direktorima – kaže Krivokapićeva.
Ističe i da niko ne može biti ravnodušan na redovne razmirice između ljekara, Ministarstva zdravlja i Ljekarske komore.
– Niko ne može ostati inertan na navedena dešavanja. Ljekarska komora je esnafsko udruženje svih nas, personalno svaka država se ponosi svojim ljekarima, pa i komorom koja ih predstavlja. Dogodilo se da postoji odvojenost u radu Komore, i to onih koji nijesu u Sindikatu doktora medicine. To se mora hitno riješiti. Komora mora napravitim otklon od sindikata ljekara, kojih u CG ima tri, a samo su dva reprezentativna. Treba ostaviti sindikate da se bave onim što je u njihovoj nadležnosti, a Komora i ministarstvo da se bave zdravstvenom politikom, edukacijom i zaštitom struke. Vjerujem da će se smiriti strasti da će Komora zaživjeti u punom kapacitetu i početi sa realizacijom svojih ciljeva koji su dobro zamišljeni. U nama i mom sindikatu mogu imati partnera – poručuje Krivokapićeva.
Ona navodi da će tražiti za usaglašavanje zarada sa Zakonom o zaradama u javnom sektoru. Nagrađivanje težih i većih obima poslova u vidu formiranja komisija po ustanovama gdje bi jedan obavezan član bio iz redova sindikata.
– Moramo. Kada smo dosad povećavali zarade uvijek je bilo uz velike probleme, a sredstva za tu namjenu nijesu odvojena. Budžet za 2019. godinu nije mali, samo ga treba dobro i pravilno raspodijeliti i može se naći prostor za povećanje plata. Za plate će u novoj godini biti odvojeno 100 miliona eura, od toga za KCCG 66 miliona, iako zaposlenih u državi ima 8.500, a u najvećoj ustanovi 2.500. Ukoliko se nastavi štednja za odvajanje za bolovanja, liječenja van Crne Gore, mreže zdravstvenih ustanova eto dodatnog prostora za povećanje plata – navodi Krivokapićeva.
Ona je naglasila da problem sa odlaskom ljekara postoji svuda u svijetu, a da je kod nas posebno prisutan problem demografizma, opterećenost pojedinih zdravstevnih ustanova koji imaju potrebe za većim brojem izvršioca.
– Tendencija je da do 2020. godine bude 260 ljekara na 100.000 stanovnika što je otprilike nedostajućih oko 500. Daju se specijalizacije, vraćaju se kolege koje ih završavaju, ali ima odliva po odlasku u penziju, i iz primarne zdravstvene zaštite i Hitne službe, čim se ukaže mogućnost za dobijanjem specijalizacija. Po završetku specijalizacije, onaj ko se ne vrati dužan je da novčano obešteti ustanovu, ali treba insistirati ne samo za onoliko vremena koliko ona traje, već i za onaj period u koji ustanova nema specijalistu dok novi kolega ne završi.
Broj ljekara u EU je 334 na 100.000, 2,7 sestara za jednog ljekara a kod nas 2,9. Završene su sistematizacije koje u zdravstvenim ustanovama nijesu mijenjane od 1996, a kojima je predviđena dinamika obnavljanja kadrova i dostizanje tog cilja, pod uslovom da odliv ljekara u zemlje EU ne bude masovniji – poručuje Krivokapićeva.
Ona je kazala da je Stambena zadruga formirana poslije više od 15 godina zastoja u izgradnji stanova za zaposlene u zdravstvu.
– Po uzoru na zadrugu prosvjetnih radnika formirana je od strane oba reprezentativna sindikata i Ministrastva zdravlja – kaže Krivokapićeva.
D.Bogojević

---

Stanovi za 322 zaposlena
Stanovi za 322 zaposlena



Bolja higijena u bolnicama
Bolja higijena u bolnicama
Krivokapićeva ističe da se dosta uradilo na obnavljanju aparata, tehnike, transplanatacionog tima, edukacije više od 400 ljekara za dvije godine, stvaranja boljih uslova za rad u opremljenosti i boljih higijensko epidemioloških uslova.
– Jedan ljekar u društvu je kapital, treba ga cijeniti i dati mu mogućnost da živi dostojanstveno i zadovoljno – rekla je Krivokapićeva.