Oštar zaokret američke politike prema Crnom kontinentu uzrokovan je prije svega ekonomskim razlozima. Na 30 miliona kvadratnih kilometara krije se više od 30 odsto svjetskih rezervi prirodnih, prije svega rudnih resursa. Zato bi SAD da istisnu Rusiji u Kinu.
Američki predsjednik Donald Tramp odobrio je novu strategiju politike SAD o afričkom kontinentu, čiji je ključni element prelazak na ciljanu pomoć određenim zemljama, jer je, kako je navedeno, dosadašnji model pokazao da su SAD na Afriku bespovratno trošile milijarde dolara, koje nisu zaustavile terorizam, radikalizam i nasilje.
Savetnik za nacionalnu bezbjednost američkog predsjednika Džon Bolton izjavio je da Tramp planira i da revidira politiku prema afričkim zemljama, proglašavajući Rusiju i Kinu prijetnjom po američke interese na ovom kontinentu.
„Kina i Rusija brzo šire svoj finansijski i politički uticaj po Africi. One su namjerno i agresivno usmjerile svoje investicije na region kako bi stekle prednost nad Sjedinjenim Američkim Državama, što ugrožava finansijsku nezavisnost afričkih zemalja, koči mogućnosti za američke investicije, ometa američke vojne operacije i predstavlja značajnu prijetnju američkim nacionalnim interesima u oblasti bezbjednosti“, naglasio je Bolton.
Stručnjaci iz Moskve i Beograda sa kojima je Sputnjik razgovarao kažu da je oštar zaokret američke politike prema Crnom kontinentu uzrokovan prije svega ekonomskim razlozima. Na 30 miliona kvadratnih kilometara krije se više od 30 odsto svjetskih rezervi prirodnih, prije svega rudnih resursa. Iako se od dvadeset najsiromašnijih zemalja svijeta čak 18 nalazi u Africi, to je kontinent koji se tokom poslednjih godina najdinamičnije razvija. Od 2000. godine, obim BDP-a se povećao za dva i po puta.
Direktor Centra za izučavanje rusko-afričkih odnosa i spoljne politike država Afrike, u okviru „Instituta Afrike“ Ruske akademije nauka Evgenije Korendjasov smatra da stav SAD ne treba da čudi, jer su na Afriku „bacile oko“ mnoge države, i što je važnije, internacionalne kompanije. Afrika se razvija, konkurencija raste i vidimo pokušaje da se ponovo podijeli na interesne sfere, identično kao u kolonijalno doba, kaže on za Sputnjik.
„Nema tržišne ekonomije bez konkurencije, a tumačiti ponašanje Rusije u Africi kao otrovnu strijelu koja je usmjerena protiv interesa neke treće države, to je u najmanju ruku, glupo. Mi štitimo svoje interese, nacionalne i druge. Odustali smo od politike SSSR-a i ne gajimo ideje da ćemo zavladati ili uspostaviti hegemoniju nad bilo kim. Odustali smo od bilo kakvih ideoloških ambicija. Rusija svoju spoljnu politiku sprovodi pragmatično, ali i u skladu sa zajedničkim interesima naših afričkih partnera“, ističe Korandjasov.
On dodaje da su interesi Rusije u Africi identični interesima Afrike u odnosu na Rusiju. Pored ekonomskog partnerstva, želja je jačanje zajedničkih stavova povodom reformisanja svjetskog poretka, i to je ono što Americi takođe smeta.
Profesor na Visokoj školi ekonomije Aleksandar Vojevodski kaže da SAD optužuju Rusiju za nešto što zapravo i same rade. Ne vidim da je neka posebna tajna to što svaka država pokušava da osvoji što je moguće veću podršku za svoje ciljeve i interese, tu nema ničega posebnog, a ni novog, kaže Vojevodski za Sputnjik.
„Tokom Hladnog rata, SAD i SSSR su na identičan način osvajale podršku i borile se protiv konkurencije. To je uobičajena praksa velikih država. Problem je u tome što sada Americi smeta djelovanje Rusije i oni će učiniti sve da onemoguće njeno prisustvo ili pak prisustvo nekih drugih država na kontinentu, poput Kine. Stepen prisustva Rusije u Africi je, nažalost, preuveličan. Ono je daleko manje nego kineski angažman. Kina je praktično, bilo ekonomski, bilo na neki drugi način, prisutna gotovo u svakoj afričkoj zemlji. Zato je razumljivo što SAD brinu, jer to zaista ugrožava njihove interese“, kaže ovaj ekonomski stručnjak.
Spoljnopolitički komentator Borislav Korkodelović smatra da su SAD, a posebno glavni jastreb Trampove administracije Bolton, poslednji koji treba da pričaju o mitu i ucjenama u osvajanju ekonomskih i političkih ciljeva.
On smatra da su optužbe na račun Kine i Rusije za neokolonijalnu politiku providna taktika i svojevrsni apsurd, jer se iz anglikanskog miljea priča o kolonijalizmu drugih. Najbolji odgovor Boltonu i sličnima je analiza koju je proše godine dao Mekinzi institut iz SAD, koji je pokazao da je značajna ekonomska dobit Afrike u saradnji sa dvjema optuženim zemljama, posebno Kine, koja je poslednjih 20 godina najveći trgovinski partner zemalja Crnog kontinenta, kaže Korkodelović.
„Kina je uložila ili su u razradi projekti vrijedni oko 120 milijardi dolara. Robna razmjena prošle godine bila je oko 170 milijardi dolara. Pored toga, Kina i Rusija nisu jedine zemlje koje intenzivno sarađuju sa afričkim kontinentom, tu je i Evropska unija, Indija, Brazil i Turska, koja je sve značajniji partner, ali i Južna Koreja i Japan“, kaže naš sagovornik iz Beograda.
On dodaje da je Afrika kontinent budućnosti, predviđa se da će 2050. imati 2,4 milijarde stanovnika, koji će biti mladi, a to znači izuzetno veliki radni potencijal, jeftina radna snaga i sve veće potrošačko društvo.
Novi put svile, projekat vrijedan 900 milijardi dolara, ide i do Istočne Afrike, pa Vašington optužuje Peking da koristi ovu inicijativu da bi pojedine zemlje sa kojima sarađuje i u koje investira odveo u takozvanu dužničku zamku. Bolton je otvoreno optužio Kinu da koristi mito, sporazume OPEK-a i kredite kako bi afričke zemlje držala kao taoce, međutim, Korkodelović kaže da u samoj Africi nema kritika ovog projekta, a ni govora o dužničkom ropstvu.
„Kinezi kažu – mi dajemo kredite koji su povoljni i često ispod prosječne globalne kamatne stope. Najsiromašnijim zemljama Afrike otpisujemo dugove, pojedine kratkoročne i srednjoročne pretvaramo u dugoročne, a i sam predsjednik Afričke razvojne banke na Samitu Kine i Afrike u septembru je izjavio da Afrika nema problem sa dužničkom krizom. Još je javni dug manji od 30 odsto od ukupnog društvenog proizvoda“, objašnjava Korkodelović.
On dodaje još jednu važnu činjenicu koja ne ide u prilog američkim optužbama, kineske investicije u Africi su usmjerene na kapitalna dobra, infrastrukturu, što, dugoročno gledano, ne može da bude dužnička zamka.
Koliko daleko su SAD spremne da idu u pokušaju da zaustave saradnju i trgovinsku razmjenu suverenih Afričkih zemalja sa Kinom i Rusijom govori i upozorenje savjetnika američkog predsjednika Boltona Ujedinjenim nacijama, da bi Trampova administracija mogla da prestane da podržava mirovne snage u Africi.

---