- Piše: Milisav Popovic


Među vama su oni koji vole rijetke pojmove - kovanice koje objašnjavaju nešto, ili daju nečemu ime. Te znatiželjne prilike su željele da pročitaju još jedan tekst koji sintetiše razbacani dio epeolatrije (duševno stanje koje posjeduju oni zaljubljeni u riječi). Ovo je za njih... a mislim da ni ostali neće da zamjere.
* * *
Logomansija je škola (unija nauke i magije) koja se zasniva na ubjeđenju da moć stvaranja i uništenja počiva u jeziku. Logomaner je učitelj (mag) koji je prošao taur (savladao sve drevne i prvobitne zapise) te svoj rad posvetio spoznaji riječi „ono što jesu i koje su takve same po sebi, nezavisno od značenja koja im pridajemo”. To podrazumijeva da glasovne forme, izgovorene prema pravilnoj logo šemi - pružaju mogućnost ovladavanja svime što postoji.
„I priroda će da ti se povinuje ako joj kažeš da je razumiješ.”
***
Catoptromancia (ili enoptromansija) je predviđanje budućnosti pomoću ogledala. U antičkom dobu vrlo razvijena tehnika... danas sačuvana u bajkama. Koristili su je mnogi - poznavali su logomanske riječi koje je trebalo izgovoriti pred reflektujućom površinom. Odgovor bi se ukazao u formi niza slika... nešto poput filma... sa jasnom porukom šta će da uslijedi i šta se zbiva.
„Ako imaš hrabrosti, pogledaj u mene - saznaćeš o sebi najbitnije. Ogledalo zna šta si, šta ti priliči... ali i ono šta ti sleduje. Možda ne dobiješ ono što želiš... a možda dobiješ i mnogo više.”
***
Emmetropija prema medicini predstavlja normalno stanje oka - ili čak idealan vid. Nekada je ovaj termin ukazivao na sposobnost uviđanja, gledanja u stvari onakve kakve zapravo jesu - ogoljene, nepremazane (pronicljivost iza laži, kamuflaža i loših namjera onog u koga gledaš).
„Moraš vidjeti šta se nalazi iza riječi, njihovu suštinu - ne onu koju im ljudi dadoše. Riječi dopuštaju da budu zloupotrijebljene - ali to nije njihovo pravo stanje.”
***
Oneirataxia - nemogućnost razlikovanja snova od stvarnosti.
Kalopsija - ubjeđenje da su stvari ljepše nego što jesu.
Oba stanja se u modernom dobu smatraju poremećajem.
S druge strane, kažu da je u redu biti eccedentesiast - onaj koji bol krije iza osmijeha.
Time su dva elementa sreće nazvali „bolesnim”... a trećem pružili mogućnost da postane svakodnevna kultura.
„Neki budući ljudi će pogrešne stvari smatrati dragocjenim. Umiraće sami, u izobilju hrane i koječega, ali neće smjeti da se odmaknu ili pomaknu... nikako dalje od prozora.”
***
Komorebi (japanski termin) - kada se sunčeva svjetlost raspe kroz gusto lišće drveća, i u vidu prekinutog snopa ispuni sjeni šume.
Komorebi asu (profiličarska sinteza) - kada umirućim dušama pružite dah nebeskog spektra, pa im utoplite mjesta što su utamila. Pomoć onom ko umire da zaspi, da sanja da će da preživi.
Komorebi asu ipte - onaj sa ognjem u venama.
***
Panurgic (panurgik, panurgista) - još jedan fenomenološki termin koji definiše čovjeka koji je sposoban ili spreman na sve. Pridodato mu je izopačeno značenje - pa se njime opisuje lice koje se ne libi ničeg da postigne zadate ciljeve. Ali, nekada nije bilo tako - panurgik je bilo ime za nekoga ko je kvalifikovan za sve vrste poslova (onaj što zna sva znanja, i time stigao do bogova).
„Ovladaš li sobom, nema više prepreka.”
***
Prior faustitas caelum (latinski) - podrazumijeva nešto nalik „nebeskoj sreći”, ili u fenomenološkim provjerama koncept znan kao „zadovoljstvo udaha rajskog vazduha”. Očitava se kod osoba koje su našle „prior ljubav”. Ne običnu - već kompletnu. Osjećaj da je i Raj na vašoj strani... ubjeđenje da svaki momenat sržno boli ako niste zajedno. Uključuje i najljepši oblik tuge (kada ste spojeni), jer potreba za objedinjenjem je toliko jaka da ni vođenje ljubavi ne može da je utoli. Pitali ste šta je od ljubavi veće - sad znate... Faustitas caelum.
„Nisi ti samo muzika... ti si razlog nastanka tonova. Krv si onom na čemu počiva melodija.”
***
Atelofobija - u bihevioralnim rečnicima navedeno kao panična manija „da nisi dovoljno dobar”. Međutim, ranije se ova kovanica kačila za ljude čija se duša uraznobojila od emocija... ali zbog straha da im ljubav neće biti uzvraćena, zatočiše sve blago ovoga svijeta u njedrima. I zavukli se u nepovrat, u šiblje samote... okruženi pogrešnim istinama.
Kraj što slijedi, za njihove je oči. Da se otvore.
* * *
Mora, planine, šume i pašnjaci što su u tebi nagomilani... izliće se jednom, i geografski posložiti. Od oluja i zemljotresa će ostati samo sukrvica - samo stih da si bio prostrijeljen... poput jelena. Obložiće se kao mak preko reljefa.
Nema više vremenu proticanja. Nema više čekanja.
A ti - ti ćeš tada moći da udahneš i punih zenica da kažeš - ko god da sam, i kakav bio sa svim svojim srcima od ožiljaka... teraformacija nebeskog tijela je okončana.
Ovo u meni - ovo je samo moja istorija.
Nek u led ode tantofobija... taj strah da je ljubav izgubljena.
Došao sam... nema više odlaska.
Dormiveglija - trenutak između sna i buđenja.
(Autor je književnik)

---