- Autor: Miroslav Lazanski

S čime Rusija, kada je u pitanju oružje, ulazi u 2019. godinu? S raketnim sistemima koji daleko nadmašuju ono što imaju, ili što planiraju da imaju Amerikanci. Naime, iako je Moskva još prije godinu dana rekla da će na sve američke vojne korake u trci u naoružanju odgovoriti asimetričnim mjerama, ono što su Rusi prikazali, ili što najavljuju, nije samo asimetrično, već je i geometrijskom progresijom daleko ispred američkih tehničko-tehnoloških dostignuća u raketnoj tehnologiji i tehnologiji podvodnog oružja.
„Avangard“, „sarmat“, „kindžal“, „posejdon“, samo su neka od najnovijih ruskih superoružja koja u 2019. ili u 2020. godini ulaze u operativni sastav ruskih oružanih snaga. Zapad na ta oružja danas nema odgovor. Pa ako je cilj Zapada bio da nestankom Sovjetskog saveza nestane i ruska vojna moć, taj se cilj nije ostvario. Godina za nama to je uvjerljivo dokazala…
Da li na vrhovima kula koje opasuju zidove Kremlja sija pet crvenih zvijezda petokraka, ili se koči pet dvoglavih carskih orlova, Rusija opet dominira prostorom od Bresta do Vladivostoka. Jer događaji u Ukrajini i u Siriji samo su najnovija potvrda statusa vječite supersile Rusije. Prije 28 godina nestao je Sovjetski Savez, imperija koju je Rusija tri vijeka širila i učvršćivala obrušila se sama na sebe. Granice Rusije drastično su prekrojene, po nekoliko hiljada kilometara bliže Moskvi. Taj šok je bio još veći za psihologiju ljudi, i godinama poslije raspada SSSR-a Rusija je još bila u potrazi za svojim identitetom, nesigurna u svoju ulogu u svijetu.
Dobar dio javnosti žalio je za Sovjetskim Savezom, ruska armija je napuštala baze u bivšim sovjetskim republikama, bivše države Varšavskog pakta, iz kojih su ruske trupe otišle, svoj su novi politički, ekonomski, pa čak i nacionalni identitet tražile upravo u izrazito antiruskim stavovima. Ruski bankarski i finansijski sektor bili su u feudalnom dobu, visoke tehnologije jedva prisutne, a životni standard stanovništva osjetno opao. Amerikanci su u to vrijeme davali izjave „da nikada više neće dozvoliti da se Rusija podigne na nivo moći bivšeg Sovjetskog Saveza“.
No, i tada i vlast i opozicija Rusije nisu dozvolili da slabosti zemlje zamagle viziju velike budućnosti. Čak je i Boris Jeljcin u svojoj knjizi „Borba za Rusiju“ napisao: „Status velike sile nama je predat kao nasleđe, kao temelj ne samo naše svijesti i kulture, već kao kodeks same državne strukture Rusije“. Može se reći da je dolazak Vladimira Putina u Kremlj i definitivno potvrdio taj status, Rusija je danas opet jaka i neminovno dolazi do njene ekspanzije: ekonomske, političke i vojne.
Nekadašnje republike Sovjetskog Saveza na ovaj ili onaj način opet dolaze pod skute majčice Rusije, umorne od nevolja koje nosi samostalna izgradnja ekonomije, uglavnom razočarane u neostvarena obećanja kapitalizma. Festival suvereniteta bivših sovjetskih republika je završen, većina ljudi u tim novim državama uviđa da ne žive ništa bolje nego što su živjeli u SSSR-u, a Rusija može da im ekonomski pomogne. Ukrajina je najbolji primjer za to šta se događa kada se novi nacionalni identitet gradi na izrazito antiruskim pozicijama.
Suština odnosa Rusije i bivših republika SSSR-a, osim pribaltičkih država, jeste viševjekovni benigni uticaj Moskve na te zemlje. Jer, ruska imperija, koja je svoj vrhunac dostigla neposredno pred Prvi svjetski rat, značajno se razlikovala od ekonomski gramzive britanske ili francuske imperije. Zapravo, malobrojna su osvajanja imperijalne ruske vojske koja su donosila ogroman plijen, umjesto toga ona su zadovoljavala vojne i strateške potrebe Moskve. I posle boljševičke revolucije 1917. sve republike, osim onih u Pribaltiku, dobijale su subvencije od Moskve, za razliku od evropskog imperijalnog modela.
Danas je bitka Zapada i Rusije na prostorima bivšeg SSSR-a, ne samo bitka za resurse, već, prije svega, bitka za nova tržišta. Zapad pokušava da prigrabi ta tržišta i da spriječi integracije tih država sa Rusijom. Zapad želi da poziciju Rusije u svijetu svede na ulogu regionalne sile. Činjenica jeste da Rusija i danas ima svoju vojsku u Turkmenistanu i Tadžikistanu, da Crnomorska flota suvereno vlada Crnim morem, da Rusija ima raketne i vazduhoplovne snage u Bjelorusiji, svoju vojsku u Siriji, mirovne trupe u Jermeniji.
Sve su to korisne poluge moći, uz ojačanu ekonomiju prosperitetna Rusija biće sve više magnet za susjedne ekonomije. U Moskvi to lijepo formulišu: „Mi smo spremni za uspostavljanje onoliko dobrih odnosa koliko su oni na to spremni“. Možete to nazvati i novom ruskom imperijom, poslije tačno 100 godina, ali to je jednostavno samo pitanje etikete… wwwiskra.co

---